U žiži predizbornih nadmetanja ovaj put se očekuje uspoređivanje gospodarskih programa političkih stranaka koje će realizirati nova Vlada. Međutim, po prvi puta budućoj vladi program reformi koje bi potaknule razvoj stiže i iz menadžerskih redova. Darko Pappo, član uprave grupacije DIV, u čijem su vlasništvu tvornice vijaka i splitsko brodogradilište, sa svojim kolegama izradio je set od deset mjera za koje drži da će imati velik poticajni učinak.

Pappo, koji je poslovnu karijeru započeo u Njemačkoj u Man-u i potom u Ini, na osmišljavanju mjera radi već neko vrijeme, jer, kaže, u pravilu su dosad prijedlozi reformi vladama stizali od makroekonomista i u fokusu imali sređivanje državnih financija. Njegov reformski paket temeljen je na iskustvu poduzetnika u Hrvatskoj, a mjerama koje nudi Vladi, ma koja od političkih opcija ju formirala, pridonio bi stabilnosti državnih financija, no olakšao bi i pojednostavio poslovanje gospodarstvu i popravio standard radnicima. U razgovoru za Poslovni dnevnik kao motiv za ovaj potez Pappo navodi želju da se otvore ozbiljnije rasprave o pokretanju gospodarskog kotača, a njegova "šok-terapija" nije usmjerena na interese poslodavaca ili jednog sektora, nego lančano poboljšanje uvjeta za sve u hrvatskom društvu.

Prva mjera s njegove liste ukidanje je poreza na plaće, koji se sada računa u visini 15,2 posto od bruto I iznosa plaće i njegova zamjena "flat" iznosom jednakim za svakog zaposlenog. Prijedlog je da taj fiksni iznos bude od 1300 do 1350 kuna mjesečno, što odgovara sadašnjem prosječnom brutu I. Time bi poslodavci mogli povećati plaće radnicima a da se pritom ne povećava postotno i obveza na plaće. HZZO bi s brojem zaposlenih jednostavno predvidio prihod, a budući da su prava po HZZO-u jednaka za sve, mjeru s "flat" iznosom Pappo smatra pravednom. Troškovni teret njezinom primjenom pao bi više na poslodavce s trenutno nižim prosječnim plaćama, a povoljnije bi prošli oni s višim plaćama. 

Zlouporabe bolovanja 
Prijedlog da se na 14 dana skrati trajanje bolovanja na teret poslodavca smanjio bi trošak poslodavcu, ali i zlouporabe bolovanja, dok bi prebacivanje troška liječenja duljeg od dva tjedna na osiguranje stimuliralo i sustav osiguranja da dijagnostika i terapija budu efikasniji. Pappo je sklon primjeni modela izjednačavanja stopa PDV-a te poreza na dohodak i na dobit. Time bi se olakšala administracija poslovanja i postiglo izbjegavanje sive zone kalkuliranja troškova plaćanjima na crno, odnosno kroz dio sustava u kojemu je porez manji.

Pappo predlaže, za početak, da jedinstvena stopa bude sadašnja stopa PDV-a od 25 posto. Uz jedinstvenu stopu preporučuje i povećanje najmanjeg neoporezivog dohotka na 4000 kuna. Taj je iznos, pojašnjava, minimum potreban za normalan život, a sredstva koja bi se na taj način "uzela" državi indirektno će se vratiti kroz PDV u potrošnji i standard stanovništva, dok bi se eventualni višak novca kod dijela zaposlenika usmjerio na financijska ulaganja umjesto u štednju. On, naime, zagovara ukidanje poreza na kapitalni dobitak, a uvođenje oporezivanja štednje iznad 100 tisuća kuna. "Današnji sustav stimulativnim kamatama na štedne uloge blokira golem novac koji se ne obrće i ne daje nikakav učinak na gospodarstvo, a ni prihode države", ističe Pappo.

Zalaže se za to da se potakne ulaganje ušteđevina kroz fondove ili direktne investicije i time pokrene pozitivan lančani niz. Sindikati će sigurno pozdraviti njegov prijedlog da se poslodavcima omogući da iznos poreza na dobit ne moraju isplatiti državi, nego svojim zaposlenicima kroz tzv. 13. plaću. Isplatu radnicima, prema formuli ostvarenih radnih sati u godini za koju se dobit računa, ne bi se trebalo dodatno oporezivati porezom na dohodak ili prirezom. Podjela dobiti onima koji su sudjelovali u njezinu stvaranju podigla bi motivaciju zaposlenika, dok bi se državi neizravno prihod vratio kroz rast standarda i oživljavanje obrtaja roba i usluga. 

Pojednostaviti poslovanje 
Pojednostavljenju poslovanja pridonijelo bi i uvođenje unaprijed definiranog neoporezivog dijela dohotka po zaposleniku za troškove putnih i terenskih naloga, regres, božićnicu. To bi silno administriranje svelo na redovnu evidenciju o prisutnosti na poslu te bi smanjilo interne i troškove nadzora. Nadalje, uvozni PDV, te eventualne carinske troškove na uvoznu robu Pappo preporučuje zaračunavati i plaćati u valuti uvoza, čime bi se državi smanjio trošak konverzije, a uvoznike potaknulo na izvoz proizvoda i usluga radi prihoda u valuti u kojoj imaju troškove.

Dugoročno, Pappo drži da gospodarstvo ne može biti čvrsto ako se ne vodi računa o demografskoj obnovi. Smatra da se dvjema mjerama može brzo postići efekt na tom planu: uvođenjem "državne kartice" za obitelji s više od dvoje djece, kojima bi one ostvarivale nefinancijske pogodnosti, od parkirnih mjesta do školstva.  Druga je mjera oslobađanje od plaćanja poreza i doprinosa za plaće u prvoj godini nakon povratka rodilje s dopusta, i to ne samo za povratak na staro radno mjesto, nego i kod novog poslodavaca kojega rodilja odabere nakon porodiljnog dopusta.

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Što predlaže?

1. POREZ NA PLAĆE – Umjesto 15,2% od bruto plaće – "flat" iznos po zaposleniku
2. BOLOVANJE – Smanjiti vrijeme trajanja bolovanja na teret poslodavca na 14 dana
3. POREZNI TRI U JEDAN – Izjednačiti stope PDV-A, poreza na dohodak i na dobit za početak na 25%
4. NEOPOREZIVI DOHODAK – podići na 4000 kuna
5. POTICANJE ULAGANJA – Ukinuti porez na kapitalni dobitak, a uvesti neku vrstu poreza na štednju
6. POREZ NA DOBIT RADNICIMA – Dati mogućnost poslodavcima da porez na dobit plate državi ili taj iznos isplate radnicima
7. PAPIROLOGIJA – Uvesti unaprijed definiran neoporezivi iznos dohotka (što uključuje regres, božićnicu, troškove putnih i terenskih naloga)
8. DEMOGRAFIJA 1 – Osloboditi poslodavca svih poreza i doprinosa za rodilju za prvu godinu nakon povrata
9. DEMOGRAFIJA 2 – "Državne" kartice za obitelji s više djece
10. UVOZ – Uvozni PDV i carinske troškove zaračunavati i plaćati u valuti uvoza