Osnivanje fonda za isplatu odšteta pacijentima zbog liječničkih pogrešaka opasna je podvala osiguranicima u Hrvatskoj koji bi predloženom modelu odštetu zapravo plaćali sami sebi! Osim toga, predloženo rješenje koje bi trebalo spasiti poljuljano povjerenje pacijenata prema liječnicima potpuno je nerealno jer uopće ne uvažava situaciju u hrvatskom zdravstvu. Da apsurd bude još veći, zbog vrlo malog iznosa koji se predlaže uložiti u fond gotovo osamdeset posto odšteta ostat će nepokriveno, upozorava Josip Mađarić, odvjetnik koji se bavi tim područjem prava.

Izdvajanje u proračun
Ono što se u Americi dogodilo prije gotovo pedeset godina, a u Europi kasnih osamdesetih prošlog stoljeća danas se događa u Hrvatskoj. U proteklih godinu-dvije porasla je svijest o liječničkim pogreškama, pa tako i broj pacijenata koji traže odštetu zbog pogrešnog liječenja, odnosno pokreću tužbe protiv liječnika i bolnica. Po tome zapravo ne zaostajemo za Europom s obzirom na to da se isti trend pojavio u svim novim članicama Europske unije. Hrvatska liječnička komora i Ministarstvo zdravstva pokrenuli su inicijativu o formiranju fonda koji bi se dijelom punio iz državnog proračuna (oko 30 posto), a ostatak bi punili liječnici, odnosno bolnice.
“To znači da ćemo svi, pa tako i oštećeni pacijenti, izdvajanjem u proračun plaćati za liječničke pogreške. Zašto bi liječnici bili izdvojeni i u toj mjeri privilegirani da netko drugi (makar i djelomično) plaća osiguranje za njihove pogreške?”, ističe Mađarić. Pritisnuti povećanim brojem odštetnih zahtjeva liječnici predlažu sustav karakterističan za skandinavske zemlje, odnosno za vrlo bogati, uređeni, stabilan i vrlo osjetljiv socijalni sustav o kojem mi možemo samo maštati, tvrdi Mađarić. Odvjetnik napominje da u Danskoj i Švedskoj, na koju se prilikom javnog predstavljanja ideje pozvao pomoćnik ministra zdravstva Ante Zvonimir Golem, sami liječnici i bolnice prijavljuju više od 50 posto liječničkih pogrešaka te pacijentima nude novac za odštetu.
“U nas još nije zabilježen nijedan takav slučaj. Štoviše, liječnicima i bolnicama ne pada na pamet ni razgovarati o eventualnoj pogrešci (čak i kad je toliko očita kao kad je pacijentu iza operacije u utrobi ostao ostatak sanitetskog materijala koji je morao kirurški vaditi), a kamoli o nagodbi za odštetu, što mogu posvjedočiti iz vlastite prakse”, kaže Mađarić koji iza sebe ima stotinjak sporova. Koliko je poznato, zasad se predlaže pokriće štete do svega sto tisuća kuna (u Švedskoj je primjerice 810.000 eura. Mađarić tvrdi da se prema Kriterijima za naknadu neimovinske štete tim iznosom mogu pokriti lakše do srednje teške ozljede tako da bi izvan pokrića ostale ozbiljnije ozljede i smrtne posljedice.

Liječnici i osiguranje
Naime, naknada štete za najteže posljedice (100 posto invaliditet), primjerice, danas iznosi milijun kuna i više. Odšteta kod najtežih posljedica, uključujući kapitalizaciju rente za tuđu pomoć i njegu i izgubljenu zaradu, ovisno o okolnostima, može doseći i nekoliko milijuna kuna. Prema mišljenju odvjetnika Mađarića, najpošteniji i najrealniji način uvođenja isplate odšteta pacijentima je osiguranje od profesionalne odgovornosti i spremnost na razgovor i nagodbu u slučaju stvarne pogreške.
“No liječnici kažu da im je to skupo. Polica za profesionalnu odgovornost godišnje bi ih stajala oko pet tisuća kuna, što u odnosu na milijunske odštete zaista nije mnogo”, pojašnjava Mađarić. Razumljivo je da liječnici ne žele plaćati osiguranje kad ih na to nitko ne prisiljava. Mađarić, međutim, napominje kako će se to izmijeniti. “Situacija se razvija u korist pacijenata i sve češće se susrećemo s nalazima vještaka koji decidirano govore o pogrešci liječnika”, zaključuje odvjetnik.