Nakon donošenja Nacionalne strategije razvoja zdravstva od 2006. do 2011., Sabor je prošlog tjedna izglasao i paket zakona u zdravstvu koji je već dobio nadimak “mini reforma”. Iako su rješenja dobila potrebnu većinu, opozicija i neki sindikati oštro im se protive i tvrde da se temeljem novih zakona neće ništa bitno izmijeniti, osim što će se nametnuti nova opterećenja hrvatskim pacijentima. Ministar zdravstva i socijalne skrbi dr. Neven Ljubičić, međutim, zadovoljan je razvojem situacije, barem u okviru onih promjena koje se u ovom trenutku mogu provesti uz maksimalno suglasje sa svima onima koji promjene trebaju provesti. Kritike naziva politikantstvom koje ne opravdava jer se tiče stvari koje predstavljaju zajednički interes.

Može li se uopće paket predviđenih promjena nazvati reformom?
Ovo se zapravo zove zacrtati put u pet godina, a reforma zdravstva u Hrvatskoj započela je već 1990. godine osamostaljivanjem Hrvatske.

Prvo što će osiguranici i proračun doživjeti nova je politika lijekova, odnosno formiranje dvije liste lijekova. Kad se očekuje početak provedbe te prvi rezultati te mjere?
Nove liste lijekova javnosti će biti predočene sredinom rujna, nakon što donesemo podzakonske akte i sastavimo listu. Implementaciju očekujem već krajem rujna, a prve učinke već tijekom listopada i studenoga mjeseca. Do kraja godine možemo očekivati racionalizaciju od oko 70 milijuna kuna. No još je važnije da ćemo novom politikom lijekova onemogućiti da se propisuju lijekovi koji imaju jači marketing, već će se propisivati lijekovi koje je propisala struka, a izlicitirani su po najnižoj cijeni. Osim toga, više se neće ponoviti situacije da novi lijekovi koji su dokazano učinkoviti teško ili nikako ne uspijevaju doći na listu jer su skupi.

No fond za skupe lijekove ispraznit će se prije kraja godine. Hoće li svi koji imaju potrebu uspjeti te lijekove i dobiti?
Hoće. U idućoj godini fond će raspolagati s više novca, a očekujemo sukcesivno povećanje u svakoj idućoj godini.

Tko će izgubiti pravo oslobađanja od participacije uvođenjem imovinskog cenzusa i kad ga je moguće uvesti?
Uvođenje imovinskog cenzusa zasigurno je nešto što nas čeka u budućnosti, a što podržavaju i sindikati i poslodavci. Za utvrđivanje tko će plaćati participaciju neće se, kako su to mnogi tvrdili, obračunavati sva imovina, već samo ona na temelju koje se ostvaruje prihod. Zbrajat će se, na primjer, prihodi od dionica ili iznajmljivanja nekretnina.

Znači da će onaj tko ima pet kuća na koje ne ostvaruje prihod i dalje ostati oslobođen plaćanja participacije?
Točno. To rješavaju porezi. No ako na jednu ili svih pet kuća ostvaruje prihod, to postaje relevantno.

No znatan dio tih prihoda u Hrvatskoj je nevidljiv. Kako je onda moguća provedba imovinskog cenzusa?
Upravo zato što se ti prihodi nigdje ne prikazuju provedba će biti teška, no ne i nemoguća. Međuresorni tim stoga već radi na takozvanoj identifikacijskoj socijalnoj kartici koja će objedinjavati sve službe koje su u to uključene. Treba također najaviti i kazne za one koji svoje prihode ne prijavljuju, no mislim da treba uvesti i nagrade.

Pretpostavljam da mislite na porezne olakšice koje su s istim ciljem već uvedene, no nije zabilježeno da ih građani koriste.
To treba sukcesivno rješavati u svim sektorima. Moja je procjena da će trebati barem tri godine da bi se taj proces i uvođenje imovinskog cenzusa postavio na noge.

Građevinska industrija

‘Povjerenje investitora gradi se poštivanjem obveza, kvalitetom izvedbe i dobrom komunikacijom’

promo

HEP – čuvar industrijske kulturne baštine Hrvatske

Možete li pojasniti što će sve obuhvatiti osnivanje fund holding sustava u primarnoj zdravstvenoj zaštiti?
Liječnici danas rade s “glavarinama” koje ne stimuliraju njihov rad. Želja mi je takav sustav izmijeniti i dati liječniku ovlasti i odgovornost da izravno upravlja sredstvima koja su vezana uz propisivanje lijekove na recept i uz specijalističko konzilijarnu zaštitu.

Što to znači kad su u pitanju lijekovi?
Liječnici opće medicine danas prepisuju lijekove koje pacijentima preporuče specijalisti. Specijalisti, međutim, često znaju prepisati skuplji lijek što ne znači uvijek i bolji, premda postoji odgovarajuća jednako učinkovita, ali jeftinija varijanta. Mi tada kažnjavamo liječnike u primarnoj zaštiti jer su propisali najskuplji lijek. To je jedan od razloga zašto idemo u promjenu politike lijekova uz izgradnju sustava u kojem bi liječnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti dobili ovlast da sami vode računa o financijskim mogućnostima svog proračuna namijenjenog za lijekove.

Jesu li naši liječnici dovoljno educirani za uvođenje svih tih promjena.
Nisu, no ovo neće biti biti proces koji će započeti preko noći. Model promjene financiranja liječnika pimarne zdravstvene zaštite moramo dovršiti i usuglasiti time da već pri kraju ove godine krećemo s edukacijom vezanom uz novu listu lijekova, odnosno farmakoekonomiku.

Planirate da primarna zaštita rješava oko osamdeset posto problematike. Može li aktualna dijagnostička edukacija liječnika to ostvariti?
Početkom prošle godine uveli smo mogućnost da izborni liječnici u primarnoj zaštiti rade postupke koje zasebno plaćamo, na primjer EKG. Na žalost, to nije zaživjelo u onoj mjeri u kojoj želimo. Intencija je da u idućoj godini, u suradnji s Hrvatskom liječničkom komorom pokrenemo jedan veliki edukacijski val vezan upravo uz dijagnostiku u primarnoj zaštiti. No umjesto akademski orijentiranih simpozija, planiramo po svim većim gradovima u Hrvatskoj organizirati radionice o, primjerice, EKG-u. Dignitet liječnika time će strašno porasti i oni to pozdravljaju.

HLK je predložila osnivanje odštetnog fonda za naknadu pacijentima za liječničke pogreške bez sudskog procesa, koji bi se punio dijelom iz proračuna, pa ispada da će porezni obveznici praktički sami sebi isplaćivati odštete. Ima li to smisla?
To je vrlo diskutabilno pitanje. Kad su u pitanju odštete, postoje dva modela, princip sudskih tužbi i princip nagodbi. Sudski procesi dugo traju i vrlo su iscrpljujući, te uopće ne potiču liječnike da prijavljuju komplikacije i pogreške. Kao globalna koncepcija prijedlog HLK stoga nije loš, no treba ga doraditi i prilagoditi našoj stvarnosti.

Zašto liječnici ne bi sami sebi plaćali osiguranje? To se čini u drugim profesijama.
Osiguranje liječnika u sklopu nekih strukovnih organizacija danas postoji, ali nije obvezno i osiguravaju se pojedinci koji to žele. Naime, mi u tužbi ne prepoznajemo pojedinca već ustanovu i ona je ta koja mora isplatiti odštetu, odnosno njen osnivač. Tek potom ustranova može tužiti pojedinca, što je potpuno nedorađeno.

Drugo mišljenje trebaju dati liječnici iz Hrvatske

Jeste li dobili nalaz inspekcije u tvrtki Drugo mišljenje d.o.o. koja u suradnji s PBZ Cardom odnedavno korisnicima Amexa daje uslugu drugog mišljenja američkih liječnika?
Još nismo dobili službeno očitovanje Trgovačkog suda od kojeg smo zatražili status registracije spomenute tvrtke. Ako ta tvrtka nije registrirana na sudu za zdravstvenu djelatnost, isti čas podliježe sankcijama jer radi protuzakonito.
Htio bih još nešto dodati – kao liječnik. Mislim da drugo mišljenje dano preko telefona ne može biti kvalitetno. Liječnik mora vidjeti pacijenta, čuti ga i pregledati ga. To je postupak koji se nije promijenio stoljećima, a sad se mijenja jednim telefonskim kontaktom. Jedno je dati savjet. Ta se usluga ne može nazvati drugo mišljenje. I osim toga, bude li netko provodio takvo savjetovanje, to moraju biti liječnici iz Hrvatske. Mi imamo izvrsne liječnike i ne vidim razloga zašto bi nam za savjete trebao netko iz inozemstva.

Kako komentirate da ta usluga košta 320 kuna?
Cijena prvog pregleda, dakle kompletnog pregleda specijalista, u našim bolnicama prema cjeniku HZZO-a iznosi oko 40 kuna.