Trbuhom za kruhom ljudi stalno sele u potrazi za boljim životom. Korona je možda prikočila migracije, no dugoročno se Starom kontinentu predviđaju korjenite promjene; do 2050. četiri od pet ruralnih regija izgubit će stanovništvo jer će mnogi ići u veće centre pa će populacija rasti u gotovo tri od pet urbanih sredina.

Hrvatska je, prema predviđanjima, među zemljama kojima slijedi najveći egzosus sa sela.

Između 2019. i 2050. predviđa se da će ukupna urbana populacija porasti u 15 članica EU, od 2,3% u Hrvatskoj do čak 35,3% na Malti.

Irska i Švedska će iskusiti povećanje stanovnika u gradovima za više od petinu, brojke su Eurostata. Suprotan trend, smanjenje broja stanovnika u gradovima, očekuje se u devet država. Manji pad zabilježit će Bugarska (-1,4%) i Portugal (-1,6%), najosjetniji Grčka (16,7) i Latvija (17,7 posto).

Kočničari promjena

Druga strana medalje gravitiranja prema većim centrima bit će nezaustavljivo pražnjenje ruralnih krajeva, a tu Hrvatska nije iznimka. Štoviše, samo četiri članice EU imat će pozitivnu bilancu prema selu: opipljivije Irska (+24,5%) i Švedska (+10,5%).

Za 20 članica predviđa se pad ruralne populacije u rasponu od 43,5 u Litvi do zanemarivih 0,6% u Austriji. Najveći odljev sa sela imat će Latvija (37,6%), rame uz rame su Bugarska i Rumunjska (26,8% te 25%), te Hrvatska u kojoj će se odseliti 23,3 posto onih koji danas žive u ruralnim krajevima.

Premda iz europskog statističkog ureda ističu da su populacijske prognoze rađene na pretpostavkama budućeg fertiliteta, mortaliteta i migracija, odnosno “što ako scenarijima” pa ih ne treba uzimati kao sigurne, već i rasponi trenda trebali bi zabrinuti kreatore politika u Hrvatskoj.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Opći trend migracija u urbane sredine u Europi i šire nemoguće je potpuno zaustaviti jer je to svojevrsni odraz vremena. Struktura modernog gospodarstva je takva da je ponuda posla koncentrirana uglavnom u gradovima.

Hoće li iskustvo distanciranja i ograničavanja kontakata u pandemiji u kojoj se svijet okrenuo radu na daljinu, pa i daleko izvan gradova, bitno pomaknuti jezičac na migracijskoj vagi, ostaje vidjeti.

Uz pretpostavke da predviđanja oslikavaju približan izgled Hrvatske jednog dana, na horizontu se javlja nova lepeza problema. Zagušenost gradova, potkapacirana infrastruktura, pritisak na cijene nekretnina i tržište najma, (ne)pristupačnost javnih usluga izvan većih centara…

Europa je davno prepoznala tu problematiku osmislivši pristup ruralnog razvoja kroz EU fondove, a niz je primjera, poput Beča i Ljubljane koji su zaustavili nekontrolirani rast gradova, kaže ekonomist Damir Novotny.

“Još 2006. OECD je promijenio paradigmu da razvoj ruralnog prostora mora biti diverzificiran, a ne isljučivo ovisiti o poljoprivredi. U tom smislu i Europska regionalna politika (i fondovi) su mrkva, ali je kočničar domaća politika koja je odraz interesnih skupina”, kaže Novotny.

Dosta je mitova

“Inzistiranjem na OPG-ovima kao nositeljima razvoja, izdašnim subvencijama poljopriveda nije efikasna niti može stvoriti dovoljno dodane vrijednosti da omogući život u ruralnim područjima takav da se stanovništvo ne iseljava”, kaže Novotny ističući, primjerice, da u Baranji nema jednog mlina gdje bi se samljela uzgojena pšenica.

“Paradigma se mijenja, ne voljom politike koja i dalje inzistira na mitovima ‘zemlje hraniteljice’, ‘zeleno-plave brazde’… Za revitalizaciju ruralnih krajeva nužne su investicije i to je ono što potiče EU politika i za to je nužno poticati poduzetništvo.

Naša politika formalno slijedi europsku, ali ne i suštinski jer je sklona infrastrukturnim projektima u tim područjima. Zato imamo utrku s vremenom hoće li se ljudi prije iseliti s tih područja prije pojave novih industrija, poput prerađivačke, koja nosi nova radna mjesta uz jasno, obrazovanje i suradnju lokalne zajednice”, kaže Novotny navodeći potresom razrušene Petrinje kao primjer gdje će uspješna revitalizacija ovisiti o diverzifikaciji i u ulaganjima u poduzetništvo.

“Konvergencijski pritisak je jak, puno je sredstava na raspolaganju u fondovima, institucionalni okvir je postavljen, vjerujem da Hrvatska ima 50% šanse da preokrene trendove”, smatra Novotny.