Gotovo pet godina nakon što smo ušli u Europsku uniju, Hrvatska je jedna od najsiromašnijih članica. Gleda li se BDP po glavi stanovnika, lošije je jedino u Bugarskoj, no po stopi rizika od siromaštva stojimo nešto bolje.

U prosjeku 17,3 posto građana Europske unije izloženo je riziku od siromaštva, dok je Hrvatskoj to gotovo petina građana (19,5 posto). Istodobno je najlošije u Rumunjskoj gdje je stopa 25,3 posto, slijede Bugarska, Španjolska, Estonija, Grčka i Italija pa tek onda Hrvatska.  S takvim brojkama očekivanja od izmjena zakona o osobnom stečaju, ali i rješenja blokiranih, razumljivo su velika. Koliko to mogu promijeniti izmjene pojedinih zakona, drugo je pitanje, posebno uzme li se u obzir da je u Europi broj onih ispod granice siromaštva porastao dva postotna boda zbog recesije koja je trajala višestruko kraće.

Društvena stigma
To što je u Hrvatskoj manje građana izloženo riziku od siromaštva, od primjerice Italije, ne znači da su siromaštvo i socijalna isključenost kod nas manji problem. Stručnjaci upozoravaju da je siromaštvo pojava koju je vrlo teško mjeriti jer ono nosi društvenu stigmu što iskrivljuje ankete. Apsolutno siromaštvo ne mjeri se sustavno (za razliku od susjedne Italije) pa se brojka od 20-ak posto vrti godinama. No, što ona zapravo govori? Ona ne pokazuje koliko je ljudi stvarno siromašno, već koliko ih ima dohodak ispod praga rizika siromaštva. 

Društvo se raslojava
Relativna stopa rizika od siromaštva metodološki gleda samo novčana primanja, ali ne i socijalne transfere u naturi, ne gleda poreze, ali ni ne uzima u obzir ima li, primjerice, osoba okućnicu s vrtom u kojem uzgaja hranu.  S druge strane, biti u riziku od siromaštva u Hrvatskoj nije isto kao u drugim članicama jer se prag siromaštva računa kao 60 posto medijalnog dohotka kućanstava, ali nacionalnog.

U Hrvatskoj je taj prag 25.668 kuna godišnje za pojedinca, odnosno 53.903 kuna za kućanstvo s dvoje odraslih i dvoje djece mlađe od 14 godina. U Luksemburgu je pak prag siromaštva za pojedinca oko 17.500 eura.  Stručnjaci, među kojima Svjetska banka te Bruxelles, upozoravaju da se društvo sve više raslojava, a nejednakosti povećavaju. Posebno se kritiziraju socijalni transferi (bez kojih se procjenjuje da bi stopa siromaštva bila 40 posto), smatrajući da bi trebali bi biti ciljaniji i preciznije zaštiti potrebite umjesto dijeljenja svima jednako.