Zbog procesa reakreditacije, točnije zbog provjere kvalitete rada svih studijskih programa koja se mora provoditi svakih pet godina na sveučilištima, veleučilištima i visokim školama, oko 30 posto njih moglo bi ostati bez dozvole za rad.

Naime, u Hrvatskoj je u samo tri godine pokrenuto 250 novih studijskih programa te 30-ak novih visokih učilišta, a taj nekontrolirani porast utjecao je na kvalitetu sustava visokog obrazovanja. Kako se Hrvatska uvođenjem bolonjskog procesa obvezala primjenjivati Europske standarde i smjernice za osiguravanje kvalitete, donesen je novi Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju. Taj Zakon propisuje da sva postojeća sveučilišta, veleučilišta i visoke škole te njihovi studijski programi moraju proći postupak reakreditacije koji će se provoditi svakih pet godina. Reakreditaciju će provoditi Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO), a postupak će rezultirati dobivanjem akreditacijske preporuke, odnosno produljenjem dopusnice ili njezinom uskratom. Usto svi programi dobivat će i ocjenu kvalitete kao i popis potrebnih mjera za poboljšanje i unapređenje kvalitete visokog učilišta. “Gruba je procjena da 30-ak posto svih postojećih visokoškolskih institucija neće zadovoljiti standarde kvalitete. Ponegdje će cijeli fakulteti ostajati bez akreditacija za rad, a drugdje samo pojedini programi”, ističe Jasmina Havranek, ravnateljica Agencije. Najveći problem pri evaluaciji, dodaje Havranek, mogli bi biti kadrovi. Na pojedinim institucijama nema dovoljan broj stalno zaposlenih profesora jer su mnogi godinama zanemarivali važnost stalnih profesora angažirajući gostujuće koji nisu imali ni vremena ni volje za održavanje predavanja.

Nastavnički kadar
“I kvalitetni profesori postat će uskoro tražena i vrijedna ‘roba’ na tržištu, a njihova će se cijena definirati prema potražnji, što bi moglo izazvati velike turbulencije u sustavu”, objašnjava Havranek. No osiguranje dovoljnog broja nastavničkoga kadra nije jedini kriterij koji će presuditi hoće li institucija zadovoljiti standarde kvalitete te dobiti dopusnicu za rad. Posao koji čeka sve fakultete i programe je težak. Primjerice, treba osigurati jasne kriterije, propise i postupke za ocjenjivanje studenata, ali i mehanizme provjere kvalificiranosti i stručnosti nastavnog osoblja. Nadalje, sve institucije trebaju osigurati točne i dostupne informacije o učinkovitosti programa te jasno obrazložiti zvanja koja nude te pružiti uvid u kvalitetu profesora, ali i javno objaviti imaju li ili ne dopusnicu za rad. Posao inicijalne akreditacije te reakreditacije starih programa i institucija obavljat će upravo AZVO, i to kroz Akreditacijski savjet, vijeće koje je sastavljeno od predstavnika iz sustava znanosti i visokog obrazovanja, stranih stručnjaka, ali i predstavnika gospodarstva. Jedan od njih je Goran Radman, konzultant, a ujedno i dekan Verna. “Pri evaluaciji treba voditi računa o tome da je postotak visokoobrazovanih u ukupnom stanovništvu Hrvatske daleko manji od europskog prosjeka te da znanja i vještine naših studenata djelomično zaostaju za onima koje imaju njihove kolege u Europi. Također zaostajemo kvalitetom i kvantitetom u znanstvenom i istraživačkom radu, što je također nešto o čemu trebamo promišljati”, ističe Radman.

Početak u siječnju
Dodaje da će se kao osoba iz gospodarstva posebno zalagati za poštovanje jednakih kriterija za državne, odnosno sveučilišne programe i institucije, te za privatne.Proces reakreditacija kreće u siječnju 2010. godine. Prema riječima ravnateljice Havranek, svaka će institucija morati platiti 35.000 kuna za evaluaciju, što je ipak znatno manje nego u zemljama Europske unije. “I do sada su se dijelile dopusnice za rad, no sada ćemo zbog europskih direktiva morati ponovno testirati sve institucije i programe da bismo se uvjerili poštuju li se i u kojoj mjeri kriteriji na koje su se obvezali”, napominje Havranek dodavši kako će cijeli proces biti javan. “Ako bude sve u redu, dopusnica se odmah izdaje, a ako se pak pokaže da netko ne zadovoljava kriterije, postoji dvije mogućnosti – uskraćivanje dopusnice ili dobivanje roka od jedne godine za popravak nedostataka”, zaključila je Havranek.

Uvjeti

Bez dopusnice nema diplome
U Agenciji za znanost i visoko obrazovanje podsjećaju da obrazovni programi koji se provode, a nemaju dopusnicu, ne smatraju se sveučilišnim ili stručnim studijima, a njihovim se završetkom ne stječu ni akademska ni stručno zvanja. Organizatori takvih obrazovnih programa ne mogu izdavati diplome ili druge isprave o studiju.