Prvi dan, radionica Lane Jugović “Ja u tri dimenzije” omogućila je djeci izražavanje kroz asocijativne karte, izradu skulptura i oslikavanje vrećica. Drugi dan, u parku Ribnjak, Sandra i Aleksandar Brborović vodili su outdoor radionicu s navigacijom, orijentacijom i igrama. Treći dan, Lucija Stanojević uvela je djecu u glazbu i improvizaciju, potičući kreativnost kroz zvuk i pokret. Četvrti dan bio je posvećen 3D modeliranju uz Sebastijana Havrlišana, a kamp je završio radionicom “Svarogov prsten” Bojana Branisavljevića, gdje su djeca kroz igru uloga učila o slavenskoj mitologiji.

“Ponosni smo što već četvrtu godinu zaredom stvaramo okruženje u kojem se nadarena djeca mogu izraziti, razvijati i učiti uz podršku stručnjaka iz različitih područja. HSM duboko vjeruje u važnost ulaganja u znanje i kreativnost novih generacija, a reakcije djece i njihov angažman svakoga dana pokazuju koliko je to vrijedno. Veselimo se novom, petom izdanju HSM ljetnog kampa iduće godine“, izjavila je voditeljica društveno odgovornog poslovanja u HSM-u Andrea Vida Lukina koja je za Poslovni dnevnik opširnije otkrila odakle dolazi inspiracija i koji su najveći izazovi ljetnih kampova za nadarenu djecu.

Kako ste osmislili koncept HSM ljetnog kampa za nadarenu djecu i što vas je inspiriralo za ovakav raznolik program?

– HSM ljetni kamp je kao dio naše DOP priče nastao prije 4 godine, kada smo razgovarajući s Udrugom Dar prepoznali potrebu da se organizira kamp za nadarenu djecu za vrijeme praznika. Tijekom ove 4 godine mijenjao se s idejom da djeci pružimo što više u tih tjedan dana. S obzirom da je HSM IT tvrtka, prirodno smo počeli s većim naglaskom na STEM područje. No, kako smo sve više vremena provodili s djecom i kako je tehnologija zapravo za većinu djece prirodno okruženje, odlučili smo se posvetiti tome da im pružimo priliku da svoju kreativnost i znatiželju potaknu i u drugim područjima – od kreativnih likovnih i glazbenih radionica, snalaženja u prirodi do komunikacije i javnog nastupa. Želja nam je da ih potaknemo da se iskušaju i u onome što možda nije njihov prvi izbor. Da osjete i vide koliko veselja i vrijednosti mogu dobiti izražavajući se i učeći kroz područja koja su im možda izvan zone komfora. Upravo ta raznolikost tema im omogućuje da kroz igru bolje upoznaju djecu oko sebe, sami sebe i svoje potencijale, ali i važnost međusobne komunikacije i razumijevanja međusobnih različitosti. K tome, kamp uvijek uključuje aktivnosti na otvorenom što smatramo vrlo važnim za sve nas, a pogotovo za djecu.

Koji su najveći izazovi s kojima se susrećete pri organizaciji kampa koji spaja različite discipline poput umjetnosti, tehnologije i folklora?

– Najveći izazov definitivno su različite osobnosti i interesi djece. Svako dijete dolazi s vlastitim afinitetima, netko obožava tehnologiju, netko se nalazi u umjetnosti, a nekome je glazba izvan zone ugode. Upravo u toj raznolikosti leži i ljepota, ali i izazov, kako oblikovati program koji će zadržati pažnju, potaknuti znatiželju i motivirati djecu da izađu iz svojih ustaljenih okvira.

– Ono što nas uvijek iznova iznenadi i veseli je koliko brzo predavači i sama dinamika grupe uspiju zaraziti djecu entuzijazmom, čak i za aktivnosti koje im na početku nisu bile pretjerano zanimljive. Jedan nam je dječak, primjerice, nakon likovne radionice rekao kako inače ne voli likovni, ali da mu je bilo stvarno super. Upravo takvi trenuci pokazuju da ispravno balansiran i kvalitetno vođen program može otvoriti nove vidike i probuditi interes tamo gdje ga možda ranije nije bilo.

Kako birate predavače i stručnjake poput Lane Jugović, Lucije Stanojević ili Bojana Branisavljevića za radionice?

Sajam računovostva, financija i tehnologija

U Zagreb stiže prvi regionalni sajam računovodstva, financija i tehnologije

Kolumna

AI radna snaga nije radna snaga u pravnom smislu, koliko god bila produktivna

– Prilikom izbora predavača vodimo se prvenstveno time da su to stručnjaci u svom području koji imaju i izražene pedagoške vještine te iskustvo u radu s djecom. Važno nam je da osobe koje vode radionice znaju kako pristupiti nadarenoj djeci, da prepoznaju njihove potrebe, znatiželju i često vrlo specifične interese, te da ih znaju motivirati i potaknuti na razmišljanje, istraživanje i suradnju.

– Preporuke su svakako važan dio procesa, no još su nam važnije stvarne reakcije djece. Djeca su najbolji kritičari, odmah se vidi kad se povežu s nekim predavačem. Upravo zato s nama već četvrtu godinu surađuje, primjerice, Bojan Branisavljević, čije su radionice među najomiljenijima. Takva dugoročna suradnja nam je potvrda da smo napravili dobar izbor.

Koje ste promjene ili poboljšanja uočili u ponašanju i angažmanu djece tijekom četiri godine održavanja kampa?

– Gledamo da uvijek damo priliku za sudjelovanje i djeci koja još nisu bila dio kampa. Upravo zato smo osim preko udruga za nadarenu djecu, od prošle godine pozive za sudjelovanje slali i školama direktno, kako bi razrednici i ravnatelji mogli preporučiti kamp djeci za koju smatraju da bi im bio od vrijednosti. Zanimljivo je da svake godine u tih tjedana dana, iako nije riječ o dugom periodu, vidimo promjene iz dana u dan. Djeca se opuštaju, otvaraju, vesele novim stvarima i stječu nove prijatelje. Veliko nam je veselje bio dio toga i poticaj da iz godine u godinu djeci omogućimo još kvalitetnije, poticajnije i kreativnije okruženje.

Kako mjerite uspjeh kampa i koje povratne informacije od djece ili roditelja smatrate najvrijednijima?

– Uspjeh kampa mjerimo kroz kombinaciju konkretnih povratnih informacija i onih suptilnijih, ali jednako vrijednih znakova da smo postigli ono što želimo. Prijašnjih godina roditeljima smo slali ankete putem kojih su ocjenjivali program, predavače i organizaciju, a njihove sugestije često su nam bile korisne za daljnje unapređenje sadržaja i logistike.

– Ipak, najvrjednija povratna informacija dolazi izravno od djece. Kada nam na kraju kampa, uz osmijeh, kažu da žele doći i sljedeće godine znamo da smo napravili nešto dobro. Upravo ta njihova iskrena reakcija i želja za ponovnim dolaskom najbolji su pokazatelj da radimo nešto dobro.