Ovotjedna informacija kako Nadzorni odbor AD Plastika neće produljiti mandat Marinku Došenu na čelu kompanije koju vodi već cijelo desetljeće iznenadila je hrvatsku poslovnu zajednicu. Iznenadila je i nas s medijske strane “barikade” jer takav epilog ni u medijskim krugovima nije bio očekivan. Nas u Poslovnom dnevniku još je više iznenadila jer je zadnji veliki intervju dao upravo Poslovnom vikendu prije nekoliko tjedana.
Na upit ima li za AD Plastik mjesta i u obrambenoj proizvodnji, kojoj se okreću i proizvođači automobila, kazao je kako u nekom dijelu i oni mogu participirati.
“Iako bih radije da radimo branike, razmišljamo i o tome”, dodao je Došen.
Slučajno ili ne, neposredno nakon tog intervjua dogodila se odluka iz prve rečenice ovog uvodnika, što je bacilo stanovite sumnje kako je baš ono što je u tom intervjuu izrečeno bilo okidač za prekid suradnje. Spominjanje obrambenog programa kojem bi se AD Plastik mogao okrenuti u budućnosti možda je nekima zazvučalo čudno, posebno stoga što je najveći pojedinačni dioničar solinske tvrtke ruska kompanija AO Holding Avtokomponenty, koja posjeduje 30 posto dionica.
S druge strane, nikako ne bi trebalo čuditi što se u ovim turobnim vremenima za auto-industriju razmišlja o novom iskoraku, pa i u obrambeni sektor. Brojne automobilske kompanije, uključujući, primjerice, Volkswagen razmišljaju o načinima kako se uključiti u obrambeni sektor. Razlog je jasan. U europskom obrambenom sektoru idućih će se godina vrtjeti milijarde, i to većinom državnog novca, pa se samim time to čini kao sigurna oklada, posebno kad ideja o takvom zaokretu dolazi od Marinka Došena.
Prisjetimo li se malo njegovih poteza otprije jednog desetljeća, to smo od njega i očekivali. Došen, koji je svojedobno tvrtku usmjerio da se s više niša proizvodnje fokusira na automobilsku industriju, prepoznajući potencijal koji nosi propulzivan rast tog tržišta, sada priliku vidi u širenju portfelja i okretanju poslovima za građevinski, energetski, transportni sektor pa i vojnu proizvodnju, kojoj se danas okreće i sama europska automobilska industrija.
Neki će u cijeloj ovoj priči vidjeti i geopolitičke elemente. Dobri poznavatelji širih geopolitičkih odnosa u regiji duboko su svjesni uvijek prisutnog ruskog interesa u Hrvatskoj. Posebno u Hrvatskoj, rekli bismo. Isti će podsjetiti i na rusku ulogu u obrani i konsolidaciji mlade hrvatske države. Sjetimo li se samo Gorbačovljevih intervencija kod Miloševića da se ne raketira Zagreb, a posebno na ulogu Rusije (i Ukrajine) u prodaji rashodovanog sovjetskog oružja Hrvatskoj u trenucima dok je na snazi bio embargo, vidjet ćemo da je ruska uloga u Hrvatskoj daleko podcijenjena u odnosu na povijesne činjenice. Kao ključne “ruske igrače” u Hrvatskoj spominjat će se Josip Manolić i, još ranije, Ivan Stevo Krajačić, no i mnogi iz poslovno-političkog miljea poput Franje Gregurića, Davora Šterna ili u novije vrijeme Pave Vujnovca…
No, vratimo se na Došena. Dojma smo da će prekaljeni menadžer s velikim iskustvom, posebno navigacije tijekom kriza, relativno lako pronaći novi menadžerski angažman. Njegovo iskustvo je poprilično, zadržimo li se samo na AD Plastiku. U AD Plastik grupu došao je 2012. godine na poziciju generalnog direktora društva kćeri PHR u Rusiji, a predsjednikom Uprave imenovan je 2015.
S druge strane, menadžmentu AD Plastika bit će vrlo izazovno pronaći dostojnu zamjenu u trenucima kad se automobilska industrija, okovana Trumpovim prijetnjama, čini kao ne tako dobra “sinekura”. Realno, mnogi će dobavljači spas tražiti u aranžmanima s kineskim kompanijama, a to se nikako neće svidjeti vladaru Bijele kuće…
