Odgodom roka s 30. rujna ove godine na 31. ožujka 2016. za prekomjerne zalihe šećera Vlada kupuje vrijeme za problem koji zapravo ne postoji, smatra predsjednik Uprave Tvornice šećera Osijek Damir Rogulja. S njegovom se ocjenom slažu i vodstva ostalih tvrtki etiketiranih da drže špekulativne zalihe.

Proljetos se, podsjećamo, Vlada pohvalila kako je velikim naporom naše administracije smanjena količina špekulativnih zaliha šećera iz odluke Europske komisije s 56.268 na 37.138 tona, što tvrtke vlasnice moraju do kraja rujna izvesti na treća tržišta ili će platiti kaznu. Prozvane tvrtke tvrde da zalihe ne postoje, već da je riječ o gafu Ministarstva poljoprivrede. Kasno je izdalo rješenja za uvoz bescarinskih kvota šećera, pa su dvogodišnje kvote iskazane u jednoj (2013.) godini. U burnoj raspravi održanoj u HGK i predstavnici Carinske uprave izjavili su da u skladištima tvrtki nisu našli špekulativne zalihe.  Vlada je potkraj travnja listu s 134 tvrtke stavila izvan snage, što znači da je ona sada vlasnica 37.138 tona šećera, s procjenom moguće kazne od 19 milijuna eura.

Odtad do danas, potvrdilo nam je više sugovornika, nisu dobili ni rješenje, ni pojašnjenje. Tek su nedavno na webu EK našli podatak o odgodi roka uz neprimjereno obrazloženje. U njemu stoji da je RH još 19. svibnja izvijestila Komisiju da "ne dovodi u pitanje obvezu da se do 30. rujna osigura uklanjanje viška šećera s tržišta, no došlo je do nepredviđenih postupovnih poteškoća u provedbi obveze prisiljavanja predmetnih subjekata na uklanjanje viška količina te je potrebno dodatno vrijeme za rješavanje problema, pa je primjereno produljiti rok za šest mjeseci".

Na izravan upit u kojoj je fazi postupak iz Ministarstva poljoprivrede kratko poručuju: "Nastavlja se postupak utvrđivanja vlasnika špekulativnih zaliha šećera, a novi rok za uklanjanje šećera sa tržišta je 31. ožujka 2016.".  Osječka šećerana tereti se najviše, čak za 27.354 tone. Rogulja kaže da su 2012. zbog odluke Srbije koja im je spriječila dovoz sirovine iz vlastite tvrtke u Vojvodini bili prisiljeni na uvoz da bi realizirali proizvodnu kvotu. "Imali smo sve potrebne dozvole i naš jedini krimen je što smo šećer prodali u drugom umjesto u prvom polugodištu", kaže i dodaje da su tražili uključivanje u tim za pregovore s EK, no nisu prihvaćeni. "S našim argumentima izborili bismo nulu, a ne 37.138 tona", uvjeren je.

 Među argumenatima kojima će prozvani rušiti odluku jest i onaj iz tvrtke Meggle, gdje je zaliha bila 500 kilograma šećera, a odluka koju je Vlada povukla teretila ih je za 25 tona. U Cedeviti, članici Atlantic grupe kojoj je "prišiveno" 1013 tona, ističu da su po "obavljenom nadzoru Carinske uprave zalihe u čitavom razdoblju, prije i poslije ulaska RH u EU, bile maksimalno uravnotežene i ujednačene, kao i potrošnja šećera u proizvodnim procesima, i nema razumnog objašnjenja prema kojemu bi Cedevita uopće ušla na listu tvrtki koje posjeduju prekomjerne zalihe".