Spužvarstvo je tradicija otoka Krapnja stara više od 300 godina. I danas živi, no rijetki su oni koji se bave ovim zanimanjem. Život na moru nepredvidljiv je, a klimatske promjene utjecale su i na broj spužava na području Jadrana, pa se mnogi zalažu za ograničen izlov i obnovu staništa, javlja HRT.

Mirno more zove u dubine. Ostavljamo Krapanj u daljini i krećemo u lov na spužve. Lokacija zarona odabrana iskustvom, a moderna ronilačka oprema olakšava odlazak u podmorje. “Tu je prije bilo dosta spužvi pa idemo pogledati ima li što”, kaže spužvar Branko Gović.

Na dubini od šest metara traga za spužvom. Čupaju se samo one veće i kvalitetnije. “Stanje pod morem nije loše, ali moglo bi biti i bolje. Uhvatio sam oko pola kilograma”, kaže Branko.

Istraživanje podmorja i ronjenje razlozi su zbog kojih kreće u dubine. I tako već 15 godina svoj život veže uz spužve. “A i nije tako lak posao. Budem u moru po pet-šest sati svaki dan pa možete zaključiti sami da nije baš lagano”, kaže.

Mlad i poduzetan

17.godišnji pčerlar: Na imanju u Istri radi degustacije i apiterapiju, a njegov med nalazi put od Njemačke do Austrije

U prošlosti unosan posao, danas postaje sve zahtjevniji.  “Devet-deset brodova se bavimo mi tu domaći, prije pet-šest godina bilo je i par ekipa više. Lagano ekipe odustaju zbog sve manje i manje spužvi u moru”, kaže Branko.

Na jugu Dalmacije spužve gotovo i nema pa ih azimut vodi na sjever. U lovu provedu i do mjesec dana. Brankova desna ruka je Stipe Tudić. Jedan je od rijetkih mladića koji je odabrao “put spužve”.

“Zato što smo tu iz mista i bila bi šteta da se to ne održi do kraja ako je već ta spuga tu kod nas, kaže nam Stipe.

“Moj dida je bio pa bih i ja to nastavio”, dodaje.