Ugovori o koncesijama za istraživanje i eksploataciju nafte i plina na kopnu, sklopljeni s Inom, kanadskim Vermilion Energyjem i nigerijskim Oandom, osim ponovnog aktiviranja tog segmenta gospodarstva nakon 20-godišnjeg zastoja, donose i važne novosti u samom koncesijskom modelu, koji je u odnosu na dosad korišteni koncept povoljniji za državu.

Podjela po novom modelu 
U projekte investitori ulaze zajedno s državnom, no sav rizik prve faze i istraživanja snose sami, a dođe li do otkrića, proizvedenu naftu i plin će dijeliti, što dosad nije bio slučaj. Kako objašnjava ravnateljica Agencije za ugljikovodike (AZU) Barbara Dorić, ugovorima s koncesionarima utvrđena je podjela ugljikovodika, pri čemu bi država dobila 60 posto. U prvim će se godinama eksploatacije nastojati i pokriti operativni troškovi ulagačima, do najviše 70 posto.

No, procjenjuje se da su ta ulaganja u kopneno područje manje zahtjevna te da je cijena od 40 USD po barelu prag isplativosti, za razliku od mora, na kojemu je ta granica znatno viša, oko 100 USD. Ilustrirajući vrijednost primjene novog modela, Barbara Dorić navodi kako trenutačno od proizvodnje nafte i plina država ubere oko 600 milijuna kuna, dok bi primjenom novog modela taj iznos bio na razini tri milijarde kuna. "Po starom modelu plaća se isključivo naknada za pridobivene količine ugljikovodika i nema sustava podjele koji se uvodi novim modelom, po kojemu udjel države u neto prihodima proizvedene nafte i plina u prosjeku iznosi 60 posto, dok je po starome bio tek 6 posto", kaže Dorić.

Prednost domaćim tvrtkama
Ugovorima za istraživanje šest polja u Slavoniji planiraju se ulaganja od pola milijarde kuna u prvoj fazi, a u slučaju proizvodnje nafte i plina, koja bi najranije mogla početi 2021., procjene mogućih prihoda države s te osnove kreću se od 3,4 do 6,8 milijardi kuna godišnje. S koncesionarima je ugovoreno i maksimalno korištenje domaće infrastrukture za transport ugljikovodika, te davanje prednosti stručnjacima i tvrtkama iz Hrvatske i EU ako su konkurentni, a ministar gospodarstva Tomislav Panenić uvjeren je, premda ih se na to ne može obvezati, da će i naftu prerađivati u hrvatskim rafinerijama.

Novost je i da će koncesionari uplaćivati novac u fond za dekomisiju, kako bi se već godinu dana od početka proizvodnje osiguralo sredstva za sanaciju bušotine. Naglo protivljenje istraživanju kopna Panenić tumači kao politički moment, budući da je u javnoj raspravi o strateškoj procjeni učinka na kopno stiglo tek 6 primjedbi, od čega su dvije od ekoudruga (WWF Adria i Zeleni Osijek).