Snijeg pada već drugi dan zaredom i karlovačke ulice nakon svakog čišćenja snijega sve više nalikuju na tunele. Ništa lakše nije Mariji i Vesni koje su već u ranu zoru došetale probijajući se kroz snijeg sa svojim muževima do raskrižja u središtu Mekuša, karlovačkog prigradskog naselja koje od grada dijeli zaleđena rijeka.

Interes za čitanje raste

Strpljivo su cupkale u mjestu kako bi se zagrijale dok čekaju. I dok su muškarci pričali o tome tko će i koliko kukuruza zasijati iduće godine, njih su dvije neobavezno razgovarale o tome koliko će i koje kolače peći za Božić, do kojeg su još samo četiri dana. I već im se hladnoća polako počela uvlačiti u kosti kada su u daljini, u silnoj bjelini snijega koji je prekrio ulice i livade, ugledale kočijaša koji im je, obučen u debeli kaput i još prekriven dekom, polako prilazio utabanom stazom na putu. Kočija se približavala i okupljena je družina sada već oduševljeno gledala prema drvenoj kutiji koja je zauzimala gotovo cijelu kočiju.

“Eto, stigle su vam knjige iz Gradske knjižnice”, povikao im je kočijaš i zamolio pomoć. Okupljeni su brzo priskočili, skinuli drvenu kutiju s kočije i otvorili je – u njoj je na nekoliko polica bilo nanizano čak 90 knjiga! Bravo! Kliknule su susjede kada su muškarci otvorili ormar i počeli vaditi naručene naslove.

Tako je mogao izgledati prvi dolazak ‘bibliobusa’ u Hrvatskoj, koji se dogodio prije čak 115 godina u karlovačkom prigradskom naselju koje se tada zvalo Mekuše, a danas Mekušje.

Karlovačka se Gradska knjižnica ‘Ivan Goran Kovačić’ može pohvaliti s dvije stvari koje je imala prije svih ostalih: vlastitu, namjenski sagrađenu knjižnicu, još 1976. godine, ali i najstarijom bibliobusnom službom u Hrvatskoj jer starijih zapisa od onoga da je 21. prosinca 1911. prijenosna knjižnica koju je činio drveni ormarić s knjigama koji je provozila kočija koja je iz Karlovca prenula prema stanovnicima prigradskog naselja Mekuše, i to na njihov zahtjev, nema.

“Od tada do danas naša Gradska knjižnica, unatoč izazovnim vremenima, poput ratnih djelovanja, uvijek nađe način da knjigu dovede do svojih čitatelja. Nekada su knjige putovale kočijama, poslije automobilima, kombijima, danas bibliobusom i bibliokombijem, ali uvijek smo na putu ka svojim korisnicima, čiji interes za knjige nikada nije jenjavao. Dapače! I danas, kada je digitalizacija uzela maha, interes za čitanje knjiga postoji i raste. Mi smo tu da čitanje populariziramo, približimo najmlađim korisnicima kako bismo poticali ljubav prema čitanju knjiga, što ima višestruke koristi, kako za djecu tako i za odrasle”, govori nam Kristina Čunović, ravnateljica Gradske knjižnice ‘Ivan Goran Kovačić’.

I dok je knjiga danas puno dostupnija, nekada to nije bilo tako. No zahvaljujući lokalnim prosvjetarima, Karlovčani su već početkom 20. stoljeća imali nešto što i danas dobar dio hrvatskih regija nema – pokretnu knjižnicu koja je svake godine obilazila sve više prigradskih naselja.

Gradska knjižnica ‘Ivan Goran Kovačić’ osnovana je 1. ožujka 1838. godine kao Ilirskoga čitanja društvo i postala je najznačajnija kulturna ustanova u gradu. Iz tog vremena sačuvano je danas oko 180 svezaka. Od 1910. godine djeluje kao Gradska knjižnica čiji je knjižni fond tada brojio 10 tisuća knjiga. Njih su čitali stanovnici grada, no oni iz prigradskih naselja puno su rjeđe do centra grada dolazili zbog knjiga. A onda je učitelj Vatroslav Mužina na jednom okupljanju tadašnjeg Pučko-prosvjetnog odbora kazao da je prosvjetni rad na selu iznimno važan, pa je predložio da se i tamo osnuju čitaonice. Knjižničar u Gradskoj knjižnici profesor Franjo Crnčić prihvatio je tu ideju i predložio da se duplikati postojećih knjiga izdvoje i od njih sastave prijenosne knjižnice od 50 do 100 knjiga za pojedina sela u okolici grada.

jednostavnije korištenje

Jednim klikom do usluge, ali kome se obratiti kad nastane problem?

Kaić s velikom misijom

Dok jedni zaboravljaju stare vještine, na Murteru ih prenose na nove generacije

Posuđene su 183 knjige

U zborniku Pokretne knjižnice u Hrvatskoj navedeno je da je gradski zastupnik Janko Mejašić Pučko-prosvjetnom odboru prenio želju svojih sumještana iz Mekuša da im se dostave knjige.

“Kako je naše gradsko područje veliko, a pojedini njegovi nastanjeni dijelovi jako raštrkani, to je otegoćeno posuđivanje knjiga gradskom žiteljstvu na periferiji grada. Naročito iz sela Mekuša, gdje su gotovo svi odrasli muškarci pismeni”, riječi su Janka Mejašića. I želja im se ostvarila – četiri dana prije Božića 1911. godine.

Statistika kaže da se prva karlovačka pokretna knjižnica sastojala od 90 knjiga, od čega je njih 70 bilo zabavnog sadržaja, a 20 poučnih, te 22 čitača zajedno s prvim njenim knjižničarom Jankom Mejašićem. I nekada, ali i danas, posuđivali su se naslovi vezani uz vrtlarstvo, gljivarstvo, voćarstvo, a čitali su se i krimići, te naslovi ljubavnog sadržaja.

“Ispod 20 godina bila su 2 čitača, jedan sa 12, a drugi sa 15 godina (prvi je pročitao 18, a drugi 13 knjiga), 7 čitača bilo je između 23 i 30 godina, 5 čitača od 30 do 40 godina, ostalih 7 čitača između 40 i 60 godina. Najstariji čitač (sa 60 godina) pročitao je 20 knjiga. Jedan čitač pročitao je 33 knjige. Svi su čitači muškarci, nu bit će sigurno da je uz njih čitala i koja žena – sukućanka”, zapisano je još 1912. godine u Spomenici Pučko-prosvjetnog odbora u Karlovcu.

Već u prvih nekoliko mjeseci od početka rada pokretne knjižnice u Mekušju su posuđene 183 knjige, a Pučko-prosvjetnom odboru upućen je zahtjev da im se pročitane knjige i dalje zamjenjuju novim naslovima, tj. da se rad pokretne knjižnice nastavi.

Krajem 1912. godine knjige se počinju odvoziti u još nekoliko prigradskih naselja i sela. Bila su to Mala Švarča, Turanj i Stative. Rad putujuće knjižnice nastavlja se i u nadolazećim godinama. Ratna razdoblja privremeno su ih zaustavljala, no prosvjećivanje, opismenjavanje i približavanje knjige radniku i seljaku, kako kažu knjižničari, bili su motiv da se ponovno krene s knjigom prema čitateljima. Osim u prigradska naselja, prema tamošnjim školama i stanovnicima, pokretna je knjižnica od 50-ih godina prošloga stoljeća dolazila i do velikih tvornica u kojima je radilo i po nekoliko tisuća radnika, pa je interes za posuđivanje knjiga iz bibliobusa uvijek bio velik.

Briga o posuđenim knjigama, piše Zbornik, povjerena je odabranim sindikalnim povjerenicima ili seoskim učiteljima, jer školovanih knjižničara na terenu tada nije bilo. Podatak iz 1958. govori da je tada djelovalo ukupno 13 pokretnih knjižnica, devet u poduzećima i sindikalnim podružnicama i četiri u selima, da bi već 1961. godine taj broj s 13 pokretnih knjižnica narastao na brojku 25. Te je godine, stoji u zborniku Pokretne knjižnice u Hrvatskoj, kroz pokretne knjižnice prošlo više od polovine fonda tadašnje gradske knjižnice, dakle oko 18 tisuća knjiga, a svaka je pokretna knjižnica imala tada na raspolaganju dvjestotinjak naslova.

Sve više članova

Godine 1964. karlovačka je Gradska knjižnica od Savjeta za kulturu SR Hrvatske dobila prvo namjensko vozilo za prijevoz knjiga – kombi IMV, a za pokretnu je knjižnicu osigurano i tisuću novih knjiga. Tada se ozbiljnije prišlo organizaciji rada pokretne knjižnice, a zaposlena su i 2 djelatnika. Pet godina poslije kupljeno je vozilo Wartburg karavan, a 1973. zamijenjeno je malo suvremenijim vozilom istog proizvođača. Od 1964. do 1977. godine knjižnične su usluge u pokretnim knjižnicama koristila 19.134 korisnika, a bilo je posuđeno oko 806 tisuća knjiga. Pokretnim se knjižnicama samo u jednom smjeru dnevno znalo prelaziti i više od 45 kilometara. A onda je 1978. godine kupljen suvremeno opremljen bibliobus u koji je moglo stati od tri tisuće do 3500 naslova raspoređenih po policama duž njega.

Od tada do danas broj stajališta povećao se na njih čak 80, knjige su dolazile gotovo do svakog stanovnika Karlovačke županije tamo gdje nije bilo knjižnica ili čitaonica. Osim bibliobusa, na zahtjevnije, brdovite terene s uskim cestama danas vozi i bibliokombi. Uz posudbu knjiga, bibliobusi su oduvijek bili i mjesta druženja. U njim se moglo pogledati filmove, poslušati predavanja, razgovarati s književnicima, pogledati izložbe, igrati igrice, a o rasporedu dolaska i aktivnostima bibliobusne službe korisnici su izvješćivani putem propagandnih letaka i medija, pa je vozni red bibliobusa objavljivan i na karlovačkim stranicama Večernjeg lista.

Ono što Karlovac pomno razvija i čime se ponosi već 115 godina nekima će uskoro postati stvarnost. Ministarstvo kulture pokrenulo je veliki dvogodišnji projekt ocijenivši ga povijesnim ulaganjem u mrežu pokretnih knjižnica u Hrvatskoj.

“Povijesnim ulaganjem više od 13,5 milijuna € omogućena je nabava 35 vozila pokretnih knjižnica, odnosno bibliobusa i bibliokombija u 18 županija. U odnosu na 2017. godinu, broj bibliobusnih službi povećat će se gotovo 4 puta, s 9 na 33 službi, dok će se ukupan broj pokretnih knjižnica više nego utrostručiti – s 13 na 41 pokretnu knjižnicu u Hrvatskoj”, najavila je ministrica Nina Obuljen Koržinek.

U tome će sudjelovati i karlovačka Gradska knjižnica s projektom Okreni stranicu, sruši barijeru, vrijednim 232.292 eura. Kupit će i opremiti novi bibliokombi; 85 posto sredstava bit će plaćeno kroz Europski socijalni fond, a ostatak troškova pokrit će Ministarstvo kulture. Osim njih, projekt je dobila i Knjižnica i čitaonica u Slunju, pa će i ona dobiti bibliokombi.

“Partneri na projektu su nam Udruga Frendofon, koja ima dugogodišnje iskustvo u radu s djecom i mladima s teškoćama u razvoju, te Udruga DrONe, specijalizirana za rad s mladima u području građanskih prava, građanskog odgoja i obrazovanja. Svatko od nas imat će po tri programa koja će provoditi s korisnicima na terenu: od pričaonica s autorima slikovnica, do učenja slova putem osjetila ili raznih kvizova i debatnih klubova. Partner nam je i Grad Karlovac kao osnivač koji nas financijski prati u radu i u provedbi projekata od značaja za zajednicu. Projektom će se unaprijediti usluga pokretne knjižnice kupnjom i uređenjem bibliokombija te će se dodatno unaprijediti razina inkluzivnih usluga Gradske knjižnice, s obzirom na to da ćemo programima obuhvatiti minimalno 151 pripadnika ranjivih skupina, odnosno djece, mladih, osoba starijih od 55 godina te osoba s invaliditetom. Otvorit ćemo novo stajalište pokretne knjižnice na Stativama, ruralnom mjestu u okolici Karlovca, ispred udruge Frendofon. Bibliokombi će iznutra imati i taktilni zid, odnosno bit će prilagođen ne samo djeci već i osobama sa senzornim problemima”, pojasnila je Kristina Čunović, ravnateljica GK ‘Ivan Goran Kovačić’. Sretna je, dodaje, što knjižnica svake godine ima sve više članova, što je svaki peti građanin županije njihov član i što sve više mladih posuđuje knjige.

Gledaju kako odrastaju

“Znam ih pohvaliti zbog toga, jer su odabrali knjigu umjesto ‘ekrana’, pa mi kažu da im je to svojevrsna detoksikacija, odmor od gledanja u ekrane, relaksacija. To nas veseli, kao i sve veći interes za čitanje koji vidimo po našim radionicama, u zelenoj knjižnici, gdje djeca dolaze na čitanje priča, po osnivanju čitalačkih klubova, po redovima ispred bibliobusa na terenu…”, kaže Kristina Čunović.

A o redovima ispred knjižnice na kotačima najbolje svjedoči Nikola Solomun, koji je, s knjižničarskom Natašom Vojnović, zaštitno lice karlovačkog bibliobusa.

“U trideset godina rada u Knjižnici tvrdim da je ovaj rad na terenu s korisnicima najbolji posao u knjižnici. Već se svi znamo, dolazile su nam majke u bibliobus s bebama, a danas te ondašnje bebe ispraćamo u srednje škole, na fakultete ili te majke sada dolaze s unučadi posuđivati knjige. Sjećam se djevojčice koja nam je prvi put s majkom ušla u bibliobus kada je bila velika kao štruca kruha, imala je samo dva mjeseca, a sada nam dolazi kao srednjoškolka. Odrastala su ta djeca uz bibliobus i to je sjajno. Djeca su oduvijek radoznala; i sada kada dođemo u neko manje mjesto, dječaci odmah ulaze, sjedaju za volan, djevojčice razmiču knjige, pitaju što ih zanima oko naslova. Osim knjiga posuđuju i igrice, pričamo, pohvale se ocjenama, pričaju što se događa u školi. Stariji ljudi nam dolaze i na ‘čašicu razgovora’ o svim temama. Njima su, ovisno o godišnjem dobu, važni naslovi o vrtlarstvu, zimnici, krimići i znanstvena fantastika traženi su cijele godine, pa onda i malo knjiga iz domene psihologije. Isto tako, kako se koji naslov ekranizira i postane filmski hit, postane i tražen kao knjiga. Svima, djeci i odraslima, kažemo da nam naruče ono što žele čitati: porukom, mailom, kada nas vide, i mi ćemo se potruditi knjigu nabaviti, kupiti ili pronaći u arhivi ako je riječ o starijem autoru”, priča nam Nikola. U Pribanjce, mjesto uz slovensku granicu, dolaze na traženje mještana i nose im knjige i na slovenskom jeziku, ali i na njemačkom jer su se tamo doselile obitelji iz Njemačke kako bi uživale u mirovini. Čuli su za bibliobus i odmah ih pozvali u mjesto.

Znamo tko što voli čitati

“Dolasku bibliobusa, posebno u manjim, udaljenim mjestima, stvarno se svi vesele jer on donosi određen ‘muving’, događanje, druženje. Sada na jesen bibliobus nam je pun ukrasnih tikvica, buča, grožđa, korisnice nam, posebno na Božić ili Nikolovo, znaju donijeti kolače da probamo što su pripremile. Uvijek bude veselo i zanimljivo. I nitko, čak i ako toga puta nemamo traženi naslov, ne otiđe iz bibliobusa bez knjige – kolegica Nataša i ja uvijek nešto pronađemo i ponudimo našem članu. Prema povratnoj informaciji ubuduće već znamo tko što voli i želi čitati”, kaže Nikola. Upoznao je, dodaje, na ovome poslu jako puno ljudi, stekao i brojna prijateljstva, i to mu, kaže, posao čini posebnim.