Panika na tržištu nekretnina na kojem je broj neprodanih stanova skočio na 13.000, a cijene krenule nizbrdo, mogla bi pogoditi i one koji su kreditima već ranije riješili stambeno pitanje. Osim viših rata kredita zbog valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, klijenti banaka koji su zajmove osigurali hipotekama na nekretnine od prvog bi srpnja mogli biti suočeni s novim troškom – ponovnom procjenom vrijednosti svojih nekretnina.

Prema novom Zakonu o kreditnim institucijama (ZOKI), Hrvatska narodna banka u svrhu boljeg upravljanja rizicima propisala je bankama obvezu kontinuiranog praćenja vrijednosti nekretnina koje služe kao instrument osiguranja kredita. U slučaju da je kredit osiguran poslovnim prostorom, banke je dužna procjenjivati vrijednost poslovne nekretnine barem jednom godišnje, a stambene nekretnine jednom u tri godine. Ti rokovi ipak nisu fiksni; u slučaju da su tržišni uvjeti podložni “značajnim promjenama”, kreditna institucija dužna je pratiti vrijednost nekretnina i češće. Koliko je to često, nije definirano egzaktno. Iako je HNB novim propisima nametnuo nužnost praćenja i tog rizika, ključno pitanje za korisnike takvih kredita, tko će snositi novi trošak iz godine u godinu, nije definirano. Iz Hrvatske udruge banaka(HUB) o tome se nisu htjeli izjašnjavati uz napomenu da na to treba odgovoriti HNB, no iz HNB-a do zaključenja broja nismo dobili odgovor. Same banke pak, vrlo su diplomatske po pitanju tko će plaćati nove procjene. “Trošak ažuriranja će ovisiti o više parametara, uključujući ugovorni odnos s klijentom, politiku banke, metodu izračuna koja će se koristiti, ako regulator u međuvremenu ne donese detaljniju razradu pravila i u tom segmentu”, pojašnjavaju u Erste banci. S obzirom na trend pada vrijednosti nekretnina, postoji bojazan da bi klijenti mogli biti su-očeni sa zahtjevima banaka da pokriju razliku. Bi li to moglo značiti novi instrument osiguranja kredita ili povećavanje vrijednosti postojećeg, poput police životnog osiguranja vinkulirane u korist banke, zasad nije jasno.

Kako bi utvrdila je li vrijednost založene nekretnine dovoljna da pokrije iznos kredita u slučaju da ga klijent prestane plaćati i time klasificirala rizičnost pojedinog plasmana, banka se može koristiti statističkim metodama. Međutim, utvrdi li banka da bi moglo doći do značajnog smanjenja vrijednosti nekretnine prema tržišnoj cijeni, dužna je od neovisnog procjenitelja zatražiti novu procjenu. “Prilikom izračuna vrijednosti nekretine pod hipotekom banka uzima u obzir vrijednost nekretnine umanjene za korektivne faktore koji su definirani internim propisima banke ovisno o vrsti nekretnine. Korektivni faktor uključuje rizik promjene vrijednosti nekretnine, a služi za potrebe banke i interne kalkulacije i nije koreliran s procjenom neovisnog procjenitelja”, kažu u Erste banci. U Hypo Alpe-Adria banci kažu da su se banke od potencijalnog pada cijena nekretnina dosad štitile na način da se pod hipoteke obično uzimale veće vrijednosti kolaterala od samih izloženosti. “Prednost hrvatskog tržišta je činjenica što je omjer tržišne vrijednosti kolaterala i izloženosti viši nego u razvijenijim zemljama pa banke imaju veći manevarski prostor u slučaju pada cijena nekretnina”. Ako je suditi prema iskustvima klijenata u Srbiji, domaći komitenti nemaju previše razloga za veselje. Tamošnje su banke trošak novih procjena vrijednosti nekretnina prevalile na svoje klijente.