Na dnevni red dolazi vruće pitanje – koji je izlaz iz mogućih sve većih problema s javnobilježničkom ovrhom, a nakon presude Europskog suda pravde (ECJ) u prekograničnim ovrhama i prvih domaćih presuda u kojima se njihova nadležnost ne priznaje. Kao mogućnost na razmatranje Vladi nudi se zanimljivo rješenje kojem bi se zadovoljilo više ciljeva. S jedne strane i dalje ne bi opteretilo sudove, tzv. sustavni vjerovnici – npr. Komunalne tvrtke i telekomi riješili bi se rizika koji im prijeti od stava EU suda.

Čak trostruko smanjio bi se trošak ovrha, koje se po tome provode jednako brzo kao sada ili brže. Uvjet je i da se ovrhe veće vrijednosti odvoje od redovnih manje vrijednih, radi pravne sigurnosti. Prijedlog potpisuje zagrebački odvjetnik Mićo Ljubenko, dok naši izvori iz Hrvatske odvjetničke komore navode kako s velikim zanimanjem prate cijeli slučaj i otvoreni su spram prijedloga. "Smatram da zbog navedenih ciljeva ovrhe manje vrijednosti koje čine pretežiti volumen trebaju s jednakim ovlastima i jednakim troškom moći izdavati i sud i bilježnik i odvjetnik. Svaki ovrhovoditelj, osobito javna poduzeća, može izabrati koju opciju želi uz jednaki trošak, bez dvojbi glede pogodovanja, zarade i bez rizika EU suda, ako želi, ali i bez nužnog opterećenja isključivo sudova", kaže Ljubenko. 

Konkretna računica
Ovrhe manje vrijednosti bi bile do 5000 kn glavnice za fizičke osobe ovršenike, a do 10.000 kn glavnice za pravne osobe ovršenike. Trošak bi bio jedinstven i fiksan za sva tri tijela – 250 kn u ovrhama prema fizičkim osobama, 500 kn prema pravnim osobama, ali ako je glavnica do 5000 onda isto 250 kuna, pojašnjava on. Taj trošak po njemu obuhvaća sve – i dostavu i materijalni trošak i izdavanje ovrhe/naloga i sve drugo, što znači da se više ne bi mogao udvostručavati trošak kao sada tako da obračunava i bilježnik svoj trošak i odvjetnik svoj, čime je sve 2-3 puta skuplje.

Odvjetnici su, kaže, jednako pouzdana služba pravosuđa kao i bilježnici, kojima je povjereno pravo zastupanja na sudu, izdavanja ovjerenih zk izvadaka i druge ovlasti i nema razloga da ne bi bili dovoljno sposobni ili pouzdani izdavati ovrhe u predmetima do 5000, odnosno 10.000 kuna. Posebne ovlasti bilježnika, dodaje, u sadašnjem postupku de facto ne postoje, nisu ovlašteni korigirati ništa u prijedlogu za ovrhu i sve se svodi na prigovor ovršenika i daljnje odluke suda. Dakle, uloga bilježnika je u tom dijelu isključivo u smislu pouzdane provedbe dostave. Zato je sadašnji sustav troška ovrhe potpuno neprimjeren. "Ovrhe preko ovih vrijednosti moraju ići na sud i one imaju daljnje razmjerne troškove sudskih pristojbi prema visini glavnice.

One čine možda do 5% volumena i ne opterećuju sudove, ali se time postiže sigurnost u važnim i skupim predmetima da ide isključivo kroz kontrolu suda", pojašnjava Ljubenko. Kako je počeo rad na izmjenama Ovršnog zakona, bit će značajno razmotriti hoće li zakonodavac zadržati zakonski monopol bilježnika na više od pola milijuna po mnogima preskupih ovrha, uz rizik stavova Europskog suda pravde. Za komunalna poduzeća, teleoperatere i druge po prirodi posla "sustavne ovrhovoditelje", više se ne može isključiti mogućnost po kojoj bi u pitanje došla naplata zbog moguće pogrešne procedure putem bilježnika, jer više nije nemoguće da bi se zatražio prekid parnice nakon prigovora na rješenje bilježnika, a sud zatražio tumačenje prava od ECJ-a u odnosu na ovlast notara za ovrhu, imajući u vidu stav u odluci domaćeg suda. 

Pandorina kutija
Također, domaću presudu odmah je  prigrlila  Udruga Blokirani, čiji tajnik Mario Strinavić potvrđuje da su za ovršenike njihovi pravni savjetnici sastavili ogledni primjerak prigovora rukovodeći se navedenom presudom. Pandorina kutija otvara se i kroz komparativnu analizu jer Nemačka i Austrija, naši tradicijski normativni uzori, ne poznaju javnobilježničku ovrhu, a ni.Slovenija, koja je nakon nas uvela sustav pohvaljen zbog pravne sigurnosti te od EK nagrađen kao najinovativniji pravosudni proizvod.