Napredak Latvije na polju korupcije usporio se otkad je zemlja ušla u Europsku uniju, što nije jedinstven slučaj jer su one koje imaju “čistu politiku”, poput Slovenije ili Estonije, u manjini u srednjoj i istočnoj Europi, piše International Herald Tribune.“Treba imati jednu stvar na umu: cilj Latvije nije bio boriti se protiv korupcije – cilj je bio ući u EU i NATO”, navodi list riječi Alekseja Loskutovsa, šefa antikorupcijskog ureda čiju je smjenu najavio prošloga mjeseca premijer Aigars Kalvitis. U tom smislu, kaže Loskutovs, utemeljenje ureda za borbu protiv korupcije, bio je samo “dio uvjeta” koje je trebalo ispuniti da bi se priključilo EU. Kako piše IHT, Loskutovsu se na teret stavljaju navodne računovodstvene nepravilnosti i to upravo u vrijeme kada je trebao objaviti izvješće o financiranju kampanje koalicije premijera Kalvitisa. Danas je napredak u borbi protiv korupcije spor, ako uopće postoji, u većini srednjoeuropskih i istočnoeuropskih zemalja, kaže list, ocjenjujući da je to primjetni zaokret u odnosu na prije nekoliko godina kada je borba protiv korupcije bila put kojim se trebalo kročiti ako se željelo ući u EU i NATO. Od Rige do Varšave i Bukurešta, malo je ljudi koji se usude ozbiljno pozabaviti tim problemom. Oni koji se zaista žele boriti protiv korupcije smatraju da je došlo do paradoksa – ulazak u EU donio je usporavanje. Tijekom desetljeća pregovora o pristupanju, zemlje su morale pokazati odlučnost pa je tako i u Latviji 2002. utemeljen ured za borbu protiv korupcije. Time su pregovaračima Europske komisije pokazani konkretni koraci. Danas ured Europske komisije u Rigi “nema komentara” na događanja a nema ni ovlasti djelovati. Međutim, američka veleposlanica u Latviji Catherine Todd Bailey upitala je: “Hoće li Latvija, sad kada je sigurna u EU i NATO-u, odlučiti da je učinila veliki posao i dopustiti da država postane igralište nekoliko pojedinaca koji će puniti svoje džepove i džepove svojih prijatelja?”. Latvija međutim nije jedina. Aktivističke skupine poput Transparency Internationala daju visoke ocjene Estoniji i Sloveniji, ali takvi su slučajevi u manjini dok je na primjeru Rumunjske pokazano kako EU pokušava održati pritisak i nakon ulaska zemlje u EU. U sporazum o pristupanju te zemlje, kao i Bugarske, unesene su zaštitne klauzule za slučaj da zemlja odluči da se više ne treba truditi.
(H)