Uoči jednog od najznačajnijih znanstveno-poslovnih događaja godine, koji će se 6. srpnja održati na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, uz dolazak dvojice aktualnih Nobelovih laureata Joel Mokyra i John Martinisa, pitanja o stvarnom dosegu umjetne inteligencije izlaze iz teorijskih okvira i sve više ulaze u konkretnu poslovnu praksu.
Upravo u tom kontekstu govori dekan ZŠEM-a Mato Njavro, naglašavajući kako se danas ključna razlika ne stvara u strategijama, nego u njihovoj provedbi. U razgovoru za Poslovni dnevnik osvrće se na spremnost hrvatskog gospodarstva za AI transformaciju, potencijal zemlje da se pozicionira u europskom tehnološkom prostoru te važnost povezivanja akademske zajednice i industrije. Njegove poruke dolaze u trenutku kada Zagreb, kroz međunarodne inicijative i dolazak svjetski relevantnih znanstvenika, sve jasnije ulazi u fokus globalnih rasprava o budućnosti tehnologije i ekonomije.
Koliko je dovođenje dvojice nobelovaca rezultat dugoročne strategije ZŠEM-a, a koliko konkretnih partnerstava poput EUonAIR-a?
Rezultat je to i dugoročne strategije ZŠEM-a, ali i europske sveučilišne alijanse EUonAIR. ZŠEM-ova alijansa je jedina europska alijansa koja je posvećena razvoju odgovorne umjetne inteligencije u području obrazovanja, istraživanja i inovacija. ZŠEM već više od dva desetljeća gradi snažnu međunarodnu mrežu: AACSB akreditacija koja nas svrstava među šest posto najboljih poslovnih škola na svijetu, a imamo partnerstva s nekim od najboljih svjetskih sveučilišta i poslovnih škola (Sveučilište St. Gallen, Tsinghua, Singapore Management Universityjem, sveučilištem Toulane u SAD-u…). Bez te dugogodišnje izgradnje povjerenja teško je očekivati da će vrhunski znanstvenici i Nobelovi laureati prihvatiti poziv i doći u Zagreb.
Može li ovaj događaj označiti prekretnicu u međunarodnom pozicioniranju ZŠEM-a i Zagreba?
Ne volim riječ “prekretnica”, to zvuči kao da do jučer nismo radili ništa. Ali sigurno da ćemo se kroz ovaj događaj i našu EUonAIR alijansu, pozicionirati na jedan poseban način, na europskoj i široj razini.
ZŠEM je međunarodno pozicioniran, danas ima mrežu od više od 170 partnerskih sveučilišta diljem svijeta, AACSB akreditaciju, suosnivačku ulogu u EUonAIR alijansi i godinama organizira konferencije koje privlače ozbiljna imena u Zagreb. A ovo je vrlo jasan pokazatelj da ZŠEM može biti domaćin razgovora najvišeg ranga o tehnologiji i ekonomiji.
Kako takav summit može utjecati na hrvatske kompanije i njihovu spremnost za implementaciju AI-a?
Hrvatske kompanije najviše pate od jaza između strategije i implementacije, i upravo je to centralna tema ovog summita, “from strategy to implementation”. Vladimir Lukić iz Boston Consulting Group globalno vodi BCG-jev “AI at scale” program i radi s vodećim svjetskim organizacijama na end-to-end digitalnim transformacijama. To znači da svakodnevno vidi razliku između kompanija koje AI integriraju u svoju jezgru i onih koje kupuju licence i nadaju se rezultatima. Siniša Krajnović, CEO Ericssona Nikole Tesle, dolazi iz druge perspektive, vodio je Ericssonove operacije u Kini, Japanu i Južnoj Koreji, bio partner u McKinseyju, i danas vodi jednu od najvažnijih tehnoloških kompanija u Hrvatskoj. Kada njih dvojica sjede na istom panelu, hrvatski poslovni ljudi dobivaju i globalnu i lokalnu perspektivu istovremeno.
AI nije IT projekt, AI je transformacija operativnog modela. Tko to ne shvati u sljedeće dvije do tri godine, ostat će zarobljen u srednjoj produktivnosti.
Očekujete li jaču suradnju između akademske zajednice i privatnog sektora nakon ovog događaja?
Očekujem, jer smo je već gradili. Pogledajte tko sjedi na panelu o budućnosti AI-a u biznisu, uz Alessandra Aresua, Siniša Krajnović, CEO Ericssona Nikole Tesle, koji predaje na ZŠEM-u i sjedi u našem savjetodavnom odboru. Mi to već radimo, ovaj summit samo formalizira i pojačava dosadašnje suradnje. Uz to, ZŠEM s industrijom surađuje i kroz veliko inovacijsko i poduzetničko natjecanje – Eureka International Innovation and Entrepreneurship Competition – koje će se ponovo po treći put održati u drugoj polovici godine. Takvih primjera ima još i na tome planiramo više raditi.
Može li Hrvatska kapitalizirati takav događaj u smislu privlačenja investicija u AI i high-tech?
Može, ali ne automatski. Investicije ne dolaze zato što se jednom godišnje održi summit – investicije dolaze zato što postoji razvijeni ekosustav: talent, regulatorna predvidljivost, porezna okolina koja ne kažnjava rast, i kritična masa kompanija koje rade na međunarodnoj razini. Mi imamo talent. Imamo i sjajne kompanije. Ono što nedostaje je narativ, globalni investitor mora imati razlog da Zagreb stavi na popis pored Tallinna, Varšave ili Lisabona. Summit s dvojicom nobelovaca je dio tog narativa, ali jedan summit ne čini ekosustav. Treba i drugih deset koraka.
Koliko su hrvatske tvrtke i institucije spremne za disruptivne tehnologije poput kvantnog računarstva?
Pošteno govoreći – vrlo malo, i to je u redu, jer ni većina europskih kompanija nije. Kvantno računarstvo još je u fazi gdje se primjena vidi prvenstveno u farmaciji, financijskom modeliranju, optimizaciji logistike i kriptografiji. Za hrvatsku ekonomiju, koju dominantno čine mala i srednja poduzeća, prioritet broj jedan je ovladavanje klasičnim AI-em i podatkovnom infrastrukturom. Upravo zato je dolazak Johna Martinisa u Zagreb tako vrijedan. Martinis, Nobelov laureat za fiziku 2025., tehnički direktor i suosnivač tvrtke Qolab, otvorit će program predavanjem o kvantnom računarstvu i njegovim implikacijama za budućnost tehnologije. On je jedan od arhitekata revolucije kvantnog računarstva, a njegov je rad fundamentalno proširio granice onoga što smatramo računalno mogućim. Njegova perspektiva pruža rijedak uvid u tehnologije koje će oblikovati industrije u nadolazećim desetljećima, i to je upravo razgovor koji hrvatske institucije trebaju čuti deset godina prije nego što postane operativna nužnost.
Kako vidite poziciju Europe u globalnoj AI utrci, posebno u odnosu na SAD i Kinu?
Europa zaostaje u kapitalu i u veličini modela, to nećemo zaboraviti. Ali Europa ima dvije stvari koje SAD i Kina nemaju u istoj mjeri – institucionalno povjerenje i regulatorni kredibilitet. AI Act je za neke prepreka, za druge je infrastruktura povjerenja. Upravo o tome će govoriti Joel Mokyr, Nobelov laureat za ekonomske znanosti 2025. i profesor na Sveučilištu Northwestern, koji će održati predavanje o tome kako tehnološke inovacije pokreću dugoročnu ekonomsku transformaciju. Mokyr je jedan od vodećih svjetskih mislilaca o odnosu između znanja, tehnologije i rasta – i, mogu reći, na ZŠEM-u smo to prepoznali prije nego što mu je dodijeljena Nobelova nagrada. Njegovu knjigu “Kultura rasta” preveli smo i objavili na hrvatskom jeziku prije nekoliko godina, uvjereni da su njegovi uvidi o institucijama, znanju i inovacijama nešto što naši studenti, istraživači i poslovni lideri moraju imati u rukama. Nobelova nagrada to je samo potvrdila. Što njegove uvide čini izravno relevantnima za poslovne lidere koji žele razumjeti mjesto umjetne inteligencije u širem kontekstu ekonomskog napretka. Njegova poruka je u biti ova – dugoročni rast ne dolazi od kratkih sprintova, nego od institucija koje omogućuju kontinuirano akumuliranje znanja. Prednost Europe nije veličina modela, nego povjerenje u AI. Ako Europa to dobro odigra, a EUonAIR je dio te igre, onda nismo treći, nego jedan od tri pola.
Koje su najveće prilike i rizici za gospodarstvo u regiji?
Najveća prilika je što AI radikalno smanjuje barijeru ulaska. Hrvatska kompanija od sto ljudi danas može imati produktivnost koju je prije imala kompanija od tristo. To je istinska prilika za male ekonomije. Najveći rizik je suprotan, ako naša poduzeća ne počnu sustavno ulagati u AI alate i prekvalifikaciju ljudi, jaz prema njemačkim, francuskim ili poljskim konkurentima neće se zatvarati nego širiti. I drugi rizik, koji se rijetko spominje, koncentracija. AI će proizvesti pobjednike koji uzimaju nesrazmjeran dio tržišta. Pitanje je hoćemo li biti u kategoriji onih koji koriste te alate ili onih koje ti alati zaobiđu.
Hoće li dolazak nobelovaca imati konkretan utjecaj na kurikulum i razvoj novih studijskih programa?
Mi ne čekamo nobelovce da bismo mijenjali kurikulum, to je naša svakodnevica zadnjih nekoliko godina. Ali da, ovaj summit ubrzava nekoliko inicijativa na kojima već radimo unutar EUonAIR-a, posebno MyAI University platformu i program “Education for Students, Staff and Community”. Konkretno, proširujemo kolegije vezane uz AI u poslovanju, etičku primjenu, podatkovnu pismenost, a kroz alijansu studenti imaju pristup predmetima na devet drugih europskih sveučilišta. To je studij budućnosti, AI kurikulum koji se gradi mrežno.
Kako motivirati mlade u Hrvatskoj da se više usmjere prema STEM-u i ekonomiji budućnosti?
Mladi se možda najbolje motiviraju primjerima. Kada vide da Hrvat može voditi Googleov kvantni tim, da netko iz Zagreba radi u BCG-u na globalnoj AI praksi, da osnivač startupa iz Splita prodaje kompaniju u San Franciscu, to je motivacija. Naš posao kao škole je dvostruk; prvi, dovesti te primjere fizički u prostor, gdje studenti mogu razgovarati s njima; drugi, otvoriti vrata kroz razmjene, ljetne škole, međunarodne projekte. Mladi danas nemaju problem s ambicijom, imaju problem s pristupom. Naš posao kao škole je upravo to, otvarati im vrata i stvarati prilike koje inače ne bi imali. Kroz međunarodne razmjene, kroz EUonAIR mrežu od deset europskih sveučilišta, kroz dovođenje ljudi poput Martinisa i Mokyra u učionicu, mi studentima pokazujemo što je moguće.
Postoji li plan za jače uključivanje studenata u projekte vezane uz AI i inovacije?
Postoji, i to je u srži cijele EUonAIR inicijative. Studenti su jedni od glavnih dionika, a kroz EUonAIR Student Board imaju formalno mjesto u upravljačkoj strukturi alijanse i sudjeluju u oblikovanju programa koji se njih tiče. Kroz MyAI University platformu pristupaju sadržajima i predmetima na deset europskih sveučilišta. Kroz Smart UniverCity inicijativu rade na stvarnim urbanim izazovima zajedno s gradskim upravama, ne na simuliranim slučajevima iz udžbenika. Naš cilj je jednostavan, da svaki student ZŠEM-a do diplome ima barem jedno iskustvo međunarodnog projekta, u realnom kontekstu i s realnim partnerom. To je razlika između institucije koja predaje o budućnosti i one koja je stvara zajedno sa svojim studentima.
Koliko je važno da se o AI-u razgovara ne samo tehnološki, već i društveno i etički?
Tehnologija bez društvenog konteksta proizvodi neželjene posljedice, to nismo naučili tek s AI-em, naučili smo to sa svakom velikom tehnološkom revolucijom u zadnjih dvjesto godina. Joel Mokyr je upravo o tome pisao cijelu karijeru. Razlika je u tome što AI ima brzinu i razmjer kakvu nijedna prethodna tehnologija nije imala, što znači da su društvene i etičke posljedice vidljive za nekoliko godina, ne nekoliko desetljeća. Ako etika i regulacija dolaze kao naknadna misao, kasno je.
Može li Hrvatska postati regionalni lider u razvoju “odgovorne umjetne inteligencije”?
Imamo malu, ali vrlo obrazovanu populaciju i pripadnost EU regulatornom okviru koji “responsible AI” stavlja u središte. To nisu male prednosti, ali ih treba pretvoriti u konkretne projekte, institucije i rezultate, a to je posao koji nadilazi bilo koju pojedinačnu ustanovu i traži koordinaciju javnog sektora, akademske zajednice i industrije. ZŠEM svoj dio tog posla obavlja kroz EUonAIR i Center of Excellence for Responsible AI and Education, gdje zajedno s devet europskih partnera radimo na sadržajima, standardima i istraživanjima koji oblikuju europski pristup odgovornoj umjetnoj inteligenciji. Velike sile nemaju luksuz zaustavljanja zbog etičkih dilema, mi ga imamo, i to može biti strateška prednost ako je dobro iskoristimo.
Koju ključnu poruku biste željeli da poslovna zajednica ponese s ovog summita?
Za dvije do tri godine svaka ozbiljna kompanija u Hrvatskoj imat će AI alate, jer će ih imati i njihovi kupci, dobavljači i konkurenti. Pitanje nije hoćete li ulagati u AI, pitanje je koliko brzo ga možete ugraditi u način na koji radite, donosite odluke i opslužujete klijente. Tko krene danas, već za godinu dana ima značajnu prednost. Taj summit je dokaz da se najvažniji razgovori o tehnologiji mogu voditi i ovdje, s ljudima koji ih globalno oblikuju. Pozivam poslovnu zajednicu da to koristi, kroz partnerstva s akademskom zajednicom, kroz konkretne projekte sa studentima, kroz uključenost u inicijative poput EuonAIR.
