Uprava Tvornice željezničkih vozila Gredelj trebala bi do kraja tjedna pokrenuti stečaj nad tom tvrtkom. Hoće li stečaj označiti kraj Gredelja ili tek početak njegove transformacije, odlučit će stečajni upravitelj, ali Vladin cilj nije gašenje tvornice koja s jučerašnjim danom bilježi 400 milijuna kuna gubitaka. “Stečaj je vrlo izgledan i očekujemo ga potkraj tjedna, a ako su ispunjeni uvjeti za pokretanje stečaja, Uprava je dužna po zakonu pokrenuti taj postupak. Što će se dalje događati, odlučit će stečajni upravitelj, no naš je cilj da Gredelj opstane i podijeli se na dvije tvrtke: Novogradnju i Tehničke servise”, kazao je za Poslovni dnevnik Jasmin Krizmanić, pomoćnik ministra mora, prometa i infrastrukture.

A Uprava je na odlasku. Krešimir Kranjčec, čelni čovjek Gredelja, dao je početkom tjedna neopozivu ostavku nakon samo pet mjeseci, i to navodno zato što ne želi Gredelj voditi u stečaj. O ostavci i stečaju Kranjčec jučer nije htio razgovarati. “Shvatite me, ne želim pričati”, kratko nam je jučer poručio. Neslužbeno se pak doznaje kako je Kranjčec u Gredelj došao s velikim ambicijama nakon pobjede koalicijske vlasti. Njemu je navodno obećan velik posao s Hrvatskim željeznicama vrijedan više od 200 milijuna eura. HŽ je tako u sklopu modernizacije trebao naručiti čak 44 vlaka, a narudžba se poklopila s dovršetkom proizvodnje tri prototipa vlaka koje je Gredelj napravio u suradnji s Končarom. Čak je u siječnju i prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić najavio da će se u Gredelju nastaviti proizvoditi vlakovi iako je, kako je tada rekao, “bivša vlada pokazala apsolutnu neodgovornost koju ćemo ispraviti”. No jedno su želje, a drugo mogućnosti, kaže za Poslovni dnevnik Marijan Drempetić, član Nadzornog odbora HŽ Putničkog prijevoza, kojeg mnogi željezničari smatraju šefom HŽ-a u sjeni. “Mi ne živimo u monopolističkom svijetu, već se borimo s konkurencijom. A vlakovi konkurencije, Siemensa i Bombardiera jeftiniji su od Gredeljevih koji stoje po pet milijuna eura. Gredelj prvo mora proći strukturalnu promjenu, podjelu na Novogradnju i Tehničke servise. Kakvog ima smisla da Vlada u svom portfelju ima tri tvrtke koje su jedna drugoj konkurencija? Gredelj, Končar i Đuro Đaković mogli bi se spojiti. Možda samostalno ne mogu učiniti nešto na stranim tržištima, ali sinergijski bi mogli više”, smatra Drempetić, koji tvrdi da će posao sinergije odraditi AUDIO do kraja godine.

To je i definirano Planom restrukturiranja koji je Nadzorni odbor već osvojio i uputio na Skupštinu Gredelja. Prema njemu bi u te dvije tvrtke trebalo od današnjih 1465 zaposlenih rasporediti tek 700 radnika, što su sindikati u Gredelju prepoznali kao kraj Gredelja. “Gredeljevi dobavljači koji prate događanja u vezi s tvrtkom već otežu s isporukama pa je proizvodnja otežana. Apsurdno je da se nakon ulaganja od 250 milijuna kuna u gradnju nove tvornice u Vukomercu, koja je otvorena 2010. godine, broj zaposlenih prepolovljava, a sudbina tvrtke je neizvjesna”, kazao je Željko Starčević, predsjednik Samostalnog sindikata radnika Gredelja. Što o sinergiji s Gredeljem misle u Đuri Đakoviću, nismo doznali jer nisu odgovorili na naše upite. Darinko Bago, predsjednik Uprave Končara, na upit nam je odgovorio protupitanjem: “Pregovarate li vi sa svojim prijateljima preko medija? Nakon odrađenog posla od 250 milijuna eura ljudi iz Gredelja su postali moji prijatelji i ne želim naše odnose komentirati u novinama”, poručio nam je Bago. Pomoćnik ministra Krizmanić tvrdi da bi za spajanje triju tvrtki trebao postojati interes jer je riječ o subjektima koji imaju zajednički biznis, proizvodnju tramvaja i vlakova. “Kakav će biti oblik te suradnje, to će se tek definirati, ali Gredelj ima i ljude i opremu koja može nastaviti posao”, zaključio je Krizmanić.