Na Ustavnom sudu RH u samoj je završnici 'vruć' predmet u kojem su domaće banke zatražile ocjenu ustavnosti zakona o konverziji kredita iz švicarca u euro, inače donesenog uoči parlamentarnih izbora 2015. Stvar je zanimljiva s više aspekata. Dok se čeka prethodno mišljenje EK koje je podloga za postupak protiv naše države pred Sudom Europske unije u Luxembourgu, novi moment je i moguća usporedba slučaja 'švicarca', odnosno prinudnog zatvaranja kredita u CHF na štetu banaka koje su investirale svoj novac u kredite, sa jednim svježim njemačkim slučajem, koji se također našao na tamošnjem Ustavnom sudu te je sad riješen.

Iako nije riječ o bankarskom predmetu, nego iz područja energetike – nastao je prije nekoliko godina kada su Nijemci odlučili zatvoriti svoje nuklearne elektrane provodeći tako eksproprijaciju na teret njihovih investitora, zanimljivo je kako su suci odlučili u korist investitora štiteći pravna načela zajamčena ustavom. Pogođeni odlukom njemačkih vlasti, koja je također donijeta na liniji zaštite javnog interesa, što je ujedno prva, ali ne i jedina podudarnost sa navedenim hrvatskim predmetom, investitori su reagirali tužbom Ustavnom sudu, tražeći zaštitu kao i hrvatske banke. I ukratko njemački ustavni suci u prosincu su odlučivali o ustavnosti propisa kojim je njemački parlament na prijedog kancelarke Angele Merkel propisao da se prinudno zatvara osam relativno starijih nuklearnih elektrana. Posrijedi je propis koji je rezultat ocjene Njemačke, inače donijete pod dojmom katastrofe u Fukushimi, da je intervencija države prijeko potrebna zbog zaštite javnog interesa, što znači očuvanja sigurnosti zemlje i zdravlja građana.

No, vlasnici nuklearki tom mjerom pogođeni tvrdili su da su izvlašteni bez naknade, čime su im povrijeđena legitimna očekivanja iz vremena kada su u skladu s njemačkim zakonima i ulagali u te elektrane. Tvrdili su i da je tako oštećeno njihovo ustavno zajamčeno vlasničko pravo. Pritom su, što navode strani mediji, tri investitora potvrdila astronomsku svotu pretrpljenog gubitka; primjerice, E.ON je izračunao da gubitak prouzročen preranim zatvaranjem iznosi 8 milijardi eura, dok u slučaju RWE-a on iznosi 6 milijardi eura, a Vattenfalla – 4,7 milijardi eura.  Slijedom toga slučaj je došao pred Ustavni sud, a kako je sad riješen pokazuje se i za naše pravnike da je zanimljiv, i to u svjetlu pravnih načela koja njemački ustavni suci svojom odlukom poručuju da poštuju. Za široku javnost također može biti važan zbog usporedivosti s našim predmetom u kojem hrvatske banke traže pravnu zaštitu od hrvatskog čuvara ustavnosti i zakonitosti.

Ulagačima, pak, može poslužiti i kao barometar pravne sigurnosti jer se pokazuje da zbog svog karaktera njemačka odluka uživa pozitivne odjeke u investicijskoj zajednici, a ključna je poruka o pravnoj sigurnosti ulaganja. Uz pretpostavku da su navedeni krediti u švicarskim francima jednako toksični kao i stare nuklearne centrale, odnosno ako se zanemare dvojbe koje potječu od toga da kod našeg zakona nije uzet u obzir samo socijalni kriterij, što samo ukazuje na eventualno niže standarde, naš se zakon također poziva na zaštitu javnog interesa, pa je i sama odluka njemačkog suda kojom je utvrđeno da propis ipak ne valja itekako zanimljiva.

Što je, prema tome,  njemački sud u okolnostima eksproprijacije u javnom interesu odlučio? Presudili su da zakon kojim je naloženo zatvaranje centrala ipak ne valja, i to iako je postojao jasan pravni interes zatvoriti ih. Javni interes, tvrde, nije sporan, nego je neustavno ostvarivati javni interes na teret privatnog legitimnog interesa bez ikakve kompenzacije. Zato je sad i njemački zakonodavac dobio nalog da donese novi propis kojim će urediti kompenzaciju gubitka investitorima u atomske centrale. Pritom suci nisu rekli koliki taj iznos mora biti, već da će se on utvrditi sporazumno, a u slučaju da do sporazuma ne dođe, investitori mogu pokrenuti zasebne sudske postupke za naknadu štetu pozivajući se na navedenu odluku Ustavnog suda. To, pak znači, da njemački parlament ima primjereni rok, po nekima on može trajati pola godine, da promjeni propis. U slučaju da se to ne dogodi, a s obzirom da je na Ustavnom sudu utvrđena i odgovornost i šteta, preostaje samo pitanje njezine kvantifikacije, što bi bio predmet novih postupaka.

Inače, njemački Ustavni sud se u ovom slučaju pozvao na ustavno pravo prema kojemu vrijedi pravilo  kao i kod nas, što je sljedeća sličnost, po kojem eksproprijacija može biti dopuštena, ako je u javnom interesu, no tada se propisom kojim se nekoga izvlašćuje također treba urediti kompenzaciju oštećenome. Pravnici tvrde da je riječ o pravičnom balansu između suprotstavljenih interesa – javnog i privatnog, a s time u vezi ostaje za vidjeti kako će to u našem slučaju glasiti odluka Ustavnog suda. Hrvatski Ustavni sud često citira odluke njemačkog Ustavnog suda, komentirao nam je jedan ugledni pravnik, no u konkretnom slučaju odbacio je nagađanja o tome kakva se odluka može očekivati u slučaju tužbe banaka.