Od milijun i pol automobila registriranih u Hrvatskoj, milijun ih je starije od 10 godina. Ova se poražavajuća činjenica mogla čuti na konferenciji New Link auto-moto, koju je na temu automobilske industrije organiziralo Njuškalo, vodeća online destinacija za kupnju i prodaju vozila. Nije to jedino poražavajuće istaknuto na događaju koji je okupio predstavnike uvoznika, trgovaca, servisera… U vremenu digitalne transformacije, autoindustrija se u Hrvatskoj još uvijek sudara s posljedicama ekonomske krize koja joj je od 2008. uzela oko 230.000 radnih mjesta.

Tijekom tih 20-ak godina autoindustrija u Hrvatskoj doživjela je 20-ak promjena poreza, trošarina, carine, povlastica, homologacije, eko-naknada. Rezultat je jačanje sive zone poslovanja i usporen priljev novih automobila. Starost hrvatskog voznog parka povećala se za trećinu te je danas prosječan automobil star 12,7 godina. Čak 22% vozila koja su lani pristupila tehničkom pregledu pokazalo se neispravnima. Izmjenama poreznog sustava uspjelo se postići samo smanjenje emisije CO2 kod unesenih rabljenih vozila.

“Vozni park može se pomladiti samo smanjenjem poreznih opterećenja pri kupnji novih vozila, a time bi, uz prodaju novih automobila, rasla i zaposlenost”, rekao je Hrvoje Paver iz HGK. Ovako zaposlenost pada jer se novi saloni i servisi ne otvaraju. Od kupaca novih vozila, samo je četvrtina fizičkih osoba, dok 3/4 kupuju tvrtke. No, tvrtke su počele kupovati i rabljene aute, i to one iz unosa. S druge strane, mi svoje rabljene aute nemamo kome prodati, jer nas naš porezni sustav – PDV najveći među zemljama u okruženju i trošarina bez ograničenja za maksimalni iznos koji može biti naplaćen – čini nekonkurentnima.

Među tvrtkama koje kupuju nove aute prednjače rent-a-car tvrtke, koje kupuju uz uvjet da ih trgovac opet otkupi od njih. U prvoj polovici godine u Hrvatskoj je oko 18.000 vozila prodano rent-a-carima. U listopadu ti će se auti vratiti trgovcima koji su ih početkom godine prodali, pa će trgovci novima u ponudi imati i puno rabljenih. Čitavom ovom kaosu valja dodati i određeni broj novih vozila – trenutačno nema točnih podataka koliko – koja se u Hrvatsku uvezu, ali se vrlo brzo izvezu u Europu. U sklopu tog reizvoza tvrtka koja je automobil uvezla i na njega platila trošarinu tu trošarinu od države traži nazad. Bit svega je da trošarine nisu i ne smiju biti jedini prihod države od automobila. Niži porezi značili bi više novih – sigurnijih i čišćih automobila na cestama – ali i više novca u državnoj blagajni.