Iako vjerovnici sve češće u Hrvatskoj potežu tužbe za naknadu štete od uprava i vlasnika, a u slučaju Centar banke postoji niz propusta i krivih poteza, ona će teško biti metom takvih tužbi.

Tako procjenjuju odvjetnici i suci, mada kažu i da teorijski postoji takva mogućnost. Ako bi se netko na to odlučio, kažu, morao bi to učiniti prije odluke o stečaju banke, i to prema Zakonu o obveznim odnosima, a ne Zakonu o trgovačkim društvima. Izgledi su, međutim, i tada veoma slabi. Koga uopće tužiti?  Što se potezanja odgovornosti uprave banke tiče, prepreka je navodno to što nema jednog velikog poteza koji je prouzročio stečaj nego se radi o kontinuitetu pogrešnih poteza i moguće krivim procjenama.

Osim toga, tužba po ZOO-u znači da se mora dokazati šteta i štetna radnja. Pitanje je, nadalje, i je li HNB-u ranije trebalo smetati što je Trgovački sud u Zagrebu upisao imenovanje Tomislava Marinca za predsjednika uprave bez njegova odobrenja. Suci smatraju da bi bilo najpravilnije da je HNB reagirao kad je to sud upisao bez njegove suglasnosti, ali to ne znači da bi se stečaj izbjegao, pa to samo po sebi nije dovoljno za tužbu. Kad je, pak, HNB odbio dati odobrenje za šefa uprave, zašto ga je Trgovački sud u Zagrebu upisao u registar? Na VTS-u, naime, tvrde da bez odobrenja centralne banke registarski sud ne bi smio upisati odluku o imenovanju predsjednika uprave banke! "U situacijama kad prije upisa treba ishoditi nečije odobrenje, propisi nalažu da se bez njega ne smije donijeti rješenje makar je ono deklaratornog karaktera", tvrdi nam sudački izvor.

 Konačno, nakon što je u sudskom registru imenovanje novog šefa uprave provedeno na temelju ZTD-a koji dopušta da se iz Nadzornog odbora privremeno spusti u upravu, došlo je do propusta NO-a banke. Zbog odgovornosti za nadzor zakonitosti poslovanja NO je, kažu suci, trebao zatražiti poništenje upisa. Uz toliki niz grešaka u koracima, nakon što se put u stečaj otvorio 'preko noći' ispada da za tužbu nitko pojedinačno nije dovoljno kriv.