Komunikacijska strategija Vlade kojom se pokušava nagovoriti hrvatske građane na podršku ulasku u NATO, (prema posljednjim istraživanjima potpora ulasku nešto je iznad 50 posto), no više od toga pokazuje koliko je ta kampanja zapravo neosmišljena. O njoj se govorilo još prije godinu-dvije, kao o razrađenoj strategiji kojom će se uvjeriti građani kako je NATO med i mlijeko. No sustavnim upoznavanjem građana o prednostima ulaska u NATO bavi se tek veleposlanik hrvatske misije pri savezu Davor Božinović. Sva “genijalnost” tog plana pokazala se kada je tadašnji ministar obrane Berislav Rončević poveo svog sina i prijatelje mu iz razreda (osmogodišnjaci) na vojnu vježbu. Novi ministar Branko Vukelić pak poziva novinare na završnu vježbu hrvatskih vojnika koji će od veljače biti dio misije ISAF-a u Afganistanu, no na toj vježbi borilo se protiv zrakoplova Pilatus, tenkova, helikoptera… svega onoga što im se u Afganistanu sasvim sigurno neće suprotstavljati. Izvještaji govore kako će Hrvatsku članstvo godišnje stajati tri do pet milijuna eura. Zaboravlja se da je bivši ministar obrane svojedobno spominjao iznos veći od 13 milijuna eura. Manji dio tog iznosa odnosi se na izravna davanja savezu, a veći dio na sve troškove hrvatskih predstavništava i ureda u misijama NATO-a. Tvrdi se da će Hrvatska kao članica saveza postati zanimljivija stranim investitorima, pa se navodi da su izravna strana ulaganja znatno porasla u zemlji kada je postala članica saveza. Sustavnije analize, međutim, pokazuju da su takve investicije podjednako rasle i u Hrvatskoj tih godina. Vladi jedino na ruku ide popularnost radikala u Srbiji, što učinkovitije budi interes hrvatskih građana za članstvo u NATO-u od bilo kakve komunikacijske strategije.