Hrvatska poljoprivredno-prehrambena industrija prolazi najteže razdoblje, troškovi proizvodnje su i dvostruko veći od prihoda, a dobit cijelog sektora je pala na trećinu. Najistaknutije tvrtke posluju s gubitkom ili im se dobit drastično smanjila. I sve to u uvjetima (pre)visokog PDV-a i rastućih cijena hrane i sirovina.

Suša već poskupljuje stočnu hranu, najgore je kod kukuruza kojemu je cijena prešla dvije kune, a bit će i skuplji jer će urod podbaciti, kaže bivši ministar poljoprivrede Petar Čobanković i tvrdi da na kukuruznim poljima Slavonije situacija nikada nije bila lošija. Proizvođači će ili povećati cijene ili prestati s proizvodnjom, pesimistično ocjenjuje i opominje da država mora intervenirati potporom, pogotovo proizvođačima mlijeka i mesa. Previše je novca uloženo u sektor, posljedice bi mogle biti katastrofalne, zaključuje Čobanković. Već dvije godine, iznosi direktor Croatiastočara Branko Bobetić, materijalni troškovi rastu znatno brže od prihoda što je rezultiralo vrlo negativnim trendovima. Lani su u odnosu na 2010. prihodi od prodaje proizvoda rasli šest, a materijalni troškovi 10 posto. Vrlo visoki PDV na hranu i sve slabija kupovna moć većine stanovnika, upozorava Bobetić, dodatni su uteg koji nije dopustio kompenzaciju uvećanih materijalnih troškova. Rješenje problema Bobetić vidi u selektivnom smanjivanju stope PDV-a, najprije za mesni program i mliječne prerađevine, a potom i za ostalu hranu. Ova industrija, dodaje, nema snažnu poziciju ni prema trgovačkim lancima, koji u startu režu svaki zahtjev za smanjivanjem marži. Suša i rast cijena žitarica i stočne hrane u prvom polugodištu 2012. ne ulijeva optimizam, upozorava Bobetić. Kukuruz je u odnosu na početak godine skuplji šest posto, soja čak 41 posto, a gotova stočna hrana za svinje 12 i goveda 15 posto. Aktualna bi godina, najavljuje, mogla donijeti još poraznije trendove. Paralelno, ističe, junetina je u maloprodaji u lipnju prema siječnju bila skuplja jedan posto, meso peradi četiri i svinjetine desetak posto.

Koliko je uistinu situacija dramatična pokazuju statistički podaci. U razdoblju 2009./2011. prihod od prodaje proizvoda uvećan je tek za 622 milijuna kuna dok su paralelno materijalni troškovi rasli 1,19 milijardi kuna, bruto dodana vrijednost je smanjena za 564 milijuna, a konsolidirana neto dobit, kod 393 poduzetnika koliko ih je u ovoj grupaciji, pala je sa 449 na 151 milijun kuna. Kada industriji u kojoj su okupljene tvrtke što se bave tovom, odnosno proizvodnjom mesa i mesnih prerađevina, mlijeka i mliječnih proizvoda te peradi i jaja, u ovako kratkom periodu materijalni troškovi narastu sa 79 na 84 posto, bruto dodana vrijednost padne sa 20 na 15 posto, a konsolidirana neto dobit klizne sa 3,3 na 1,1 posto, u Vladi i mjerodavnom ministarstvu moralo bi zvoniti na alarm. Primjerice, i Belje je lani imalo gubitak veći od 92 milijuna kuna, gotovo trećinu veći nego 2010. Vupik je poslovao s dobiti od 57,6 milijuna no, prema 2010. manja je 46 posto. Lanjska dobit Dukata je 116 milijuna što je pad od 24 posto prema 2010. PIK Rijeka je u dvije godine dobit prepolovio, Agromeđimurje je u 2011. iskazalo minus od 16,8 milijuna kuna, karlovačkom PPK-u dobit je pala sa 8,5 na pet milijuna. O poslovanju grupacije svjedoči i podatak da nijedan sektor nije imao pozitivan trend. Konsolidirana dobit klaoničke i mesoprerađivačke industrije pala je na 79 posto dobiti iz 2010. dok je gubitak veći za 55 posto. U segmentu mljekarstva konsolidirana dobit lani je bila manja 13 posto nego 2010. a gubitak veći za 18 posto. Nakon niza godina stabilnog poslovanja peradarstvo je 2011. zaključilo sa 19 milijuna kuna minusa, dok je 2010. imalo 21 milijun dobiti.

Mlinarska industrija 2011. zaključila je sa 73,4 milijuna kuna konsolidiranog gubitka, pekarstvo sa 20,9 milijuna. U mlinarstvu se, podsjeća direktorica Žitozajednice Nada Barišić, gubici akumuliraju od žetve 2008. i preskupo plaćene pšenice. Iako se cijena pšenice potom stabilizirala neuređeno tržište brašna i dampinške cijene kod mnogih trgovaca srušili su poslovanje mlinara. Pekari su kao branša lani prvi puta zabilježili gubitak. Uzrok tome je što cijena kruha nije pratila poskupljenje energenata i ostalih materijalnih troškova. Ključni parametri za ovu grupaciju su ekonomija obujma i transportni troškovi stoga male tvrtke dugoročno apsolutno ne mogu opstati, ocjenjuje Ljubo Jurčić, ekonomski analitičar i bivši predsjednik NO Podravke. Dosadašnje Vlade međutim, nisu izgradile sustav povezivanja domaće primarne proizvodnje koja bi prerađivačima osigurala dovoljne količine jeftine sirovine pa je industriji i dalje neisplativo kupovati meso ili povrće kod lokalnih proizvođača. U Podravci nema proizvoda koji nije brend, da ima jeftinu domaću sirovinu mogla bi, tvrdi Jurčić, udvostručiti preradu s obzirom na instalirane kapacitete.