Tko zapravo stoji iza tvrtke Zelena nekretnina s kojom je ministar državne imovine Goran Marić jučer zaključio ugovor o 30-godišnjem korištenju nekretnina na otoku Smokvica koje je godinama koristio Ivica Todorić, to ni sam ministar novinarima nije znao objasniti.

Tvrtku Zelena nekretnina, naime, za ovaj je projekt prije nepuna dva mjeseca osnovao investicijski fond koji se bavi nekretninama Balansz Zártkörű Nyíltvégű Intézményi Ingatlan Alap iz Mađarske, o kojem je malo dostupnih informacija. Zna se tek da ga je 2010. osnovala OTP banka.  Ni sam ministar na svečanom potpisivanju ugovora novinarima nije dao osnovne detalje o odabranom zakupcu, jer "nije upoznat s njihovim aktivnostima", a s druge strane ni mađarski predstavnici nisu željeli odgovoriti niti na jedno novinarsko pitanje. 

Marić je pojasnio da je prihvaćena ponuda jedina koja je na javnom natječaju ispunila sve potrebne uvjete, dali su adekvatno bankovno jamstvo i time zaslužili povjerenje za korištenje atraktivne nekretnine, za koju će godišnje državi plaćati najam u visini 6,14 milijuna kuna, odnosno u 30 godina ukupno 184 milijuna.  "Veseli nas što smo se kandidirali na natječaju i što smo pobijedili. Radujemo se radu i daljnjoj suradnji u vašoj lijepoj zemlji", kratak je bio prigodni govor direktora Zelene nekretnine Csaba Miklós Severnyák. 

Ministar Marić nije krio zadovoljstvo zaključenjem ugovora, jer je to on, kako kaže, "uslijedio nakon što je četvrt stoljeća stršala institucionalna servilnost i podaništvo prema moćnicima". Država ugovorom o zakupu, dodao je Marić, rehabilitira svoju imovinu i otok Smokvicu otima od beskorisnosti. Uvjete je pri tom diktirala država, a ne netko drugi državi, ponosan je bio Marić.

Zakupac će po njegovim riječima ključeve objekata na Smokvici preuzeti s 1. kolovozom, a Marić napominje i da se ne radi o ugovoru o koncesiji, nego o zakupu, te kako će Zelena nekretnina za svaku preinaku objekata morati ishoditi suglasnost Ministarstva. Vrijedne nekretnine koje je svojedobno uredio Todorić Mađari će, kako je potvrdio Marić, koristiti za ugostiteljsko-turističke svrhe. Ugovorom za Smokvicu Marić je javno želio objaviti "početak kraja anarhije" u nekretninskom državnom portfelju, no bio bi u tome puno uvjerljiviji da se njezin zakupac nije skrivao od hrvatske javnosti.