Nije riječ ni o kakvoj prijevari, riječ je o tome da ljudi koji dolaze iz inozemstva, bilo kao turisti ili kao naši iseljenici, moraju platiti parking – pojašnjenje je odvjetnika Shaina Lou Pacheco Vinkovića iz Pule za buru koja se podigla na društvenim mrežama u Italiji, a vezano uz obavijesti o ovrhama za neplaćeni parking koje su mnogim našim susjedima stigle zadnjih dana.

Kako pišu mediji u susjednoj zemlji, problem je nastao kada su obavijesti o ovrsi dobili i ljudi koji nisu bili u Hrvatskoj. Talijanska je policija tako pisma proglasila prevarantskima, odnosno "spamom", upozorivši ljude kako nemaju nikakvu pravnu vrijednost te da nisu obvezni ništa platiti. Odvjetnik Vinković za Slobodnu Dalmaciju upozorava, pak, kako nije tako:

"Naš ured zastupa više od 30 trgovačkih društava koja se u hrvatskim gradovima bave naplatom parkinga. U samo jednom slučaju došlo je do pogreške pri evidenciji registracijskih oznaka automobila, uglavnom talijanskih tablica, pa su zaista pojedincima poslane dnevne parkirne karte, iako uopće nisu bili u Hrvatskoj. No, tu smo situaciju u suradnji s talijanskim konzulatom i veleposlanstvom razjasnili, i postupci protiv tih ljudi su povučeni".

Prema njegovim riječima, u posao s ovrhama za neplaćeni parking, a riječ je o naplati dnevnih karata izdanim osobama sa stranim pločicama koji nisu platili parkiranje, njegov je ured krenuo još 2009. godine. Tada je problem neplaćanja parkinga toliko narastao da su pojedine lokalne tvrtke imale i po nekoliko tisuća takvih predmeta, a u pojedinim se turističkim vodičima otvoreno navodilo kako stranci ne trebaju u Hrvatskoj platiti parkiranje jer se postupak protiv njih ne može provesti.

Stvari su se, međutim, postupno mijenjale, i postupci ovrhe se sada bez problema provode i u inozemstvu.

No, takav postupak i te kako košta. Redakciji "Slobodne" javilo se dvoje naših sunarodnjaka koji žive u inozemstvu, odnosno u Italiji i Njemačkoj. Njih je neplaćena dnevna karta za parking u iznosu od 170 kuna na kraju koštala oko dvije tisuće kuna, a da nisu prije toga dobili bilo kakvu obavijest o neplaćenom računu. Najveća stavka pritom je "trošak pribave podataka o ovršeniku", kao i trošak prevoditelja, pored troškova samog odvjetnika i javnog bilježnika.