Prije nego što pred sabornike dođe Vladina inicijativa o subvencioniranju kupnje prvih stanova, vodeći akteri tržišta nekretnina odlučili su iznijeti i svoje viđenje kako postići bolji učinak. Vladinoj inicijativi subvencije-pozajmice od 100 do 300 eura po kvadratu stana razni su profili stručnjaka pronašli niz mana i prije nego što je pretočena u prijedlog Zakona.

Jednak anuitet
Vodeći stručnjaci na tržištu nekretnina, naime, predlažu komplementarnu mjeru koja se sastoji u tome da se kupcima nekretnina koji tijekom otplate kredita ostanu bez posla država pruži jamstvo za vrijeme privremene nezaposlenosti te osigura poček otplate kredita. Smatraju da je u odluci o kupnji stana mnogim (mladim) obiteljima često i presudan osjećaj nesigurnosti za radno mjesto, pa svom prijedlogu pripisuju i socijalnu te pronatalitetnu dimenziju.Poček otplate zamislili su kao kombinaciju državnog jamstva za poček otplate kamate te počeka otplate glavnice kredita od strane kreditora nakon čega bi, po ponovnom početku otplate, anuitet ostao nepromijenjen. Razdoblje korištenja jamstva predvidjeli su na najviše 6 mjeseci, a za obitelji s dvoje ili više djece i samohrane roditelje do 9 mjeseci. Rok trajanja mjere koju predlažu za slučajeve poslovno uvjetovanog gubitka zaposlenja utvrdili su na najviše dvije godine ili do opoziva, a njome bi obuhvatili jamstvo za najviše 10.000 stambenih kredita. Do tada će, vjeruju, recesija biti iza nas i ekonomija će ponovno rasti.Nakon što pronađu drugi posao i nastave redovno otplaćivati stambeni kredit, korisnici jamstva države obročno bi vraćali iznos kamata koji je država u njihovo ime platila u razdoblju privremene nezaposlenosti (ne više od 6 odnosno 9 mjeseci). Koliko bi to stajalo državu? Prema računicama inicijatora, realno je očekivati da bi stvarni trošak te ‘subvencije’ bio samo nekoliko milijuna kuna. U tu svrhu napravili su simulacije temeljene na pretpostavci pada zaposlenosti u 2010. od sedam posto, prosječnom iznosu stambenog kredita od 500 tisuća kuna (70 tisuća eura), prosječnoj mjesečnoj rati od oko 500 eura te prosječnog iznosa kamate u prve tri godine od približno 350 eura. U računici se polazi od procjene da novosagrađenih neprodanih stanova trenutno ima desetak tisuća. Uz te parametre došli su do izračuna troška države od najviše 14 milijuna kuna.

Manji trošak za državu
Taj iznos subvencije daje scenarij kupnje svih 10.000 stanova na kredit, uz aproksimaciju da ih 7 posto izgubi posao i da subvenciju u prosjeku koriste 7,5 mjeseci. Na primjeru kupnje 5.000 stanova, uz iste ostale parametre, trošak države je, dakako, upola manji. S obzirom na konzervativno pretpostavljene rizike, stvarna subvencija države bila bi, kažu, znatno niža od tog izračuna. Usto, za razliku od Vladina plana poticanja subvencioniranjem u cijeni kvadrata, ova mjera ne implicira dodatne troškove za kupce stana jer iznos subvencije kamata za razdoblje 6-9 mjeseci ne zahtijeva upis hipoteke i prateće troškove, a dug bi se mogao vratiti državi obročnom otplatom putem administrativne zabrane koja bi se utvrdila kod novog poslodavca.