Ove godine održava se 11. izdanje Konferencije, krizi i izazovima unatoč.

Ova je godina, sa stajališta organizacije relativno uspješna, a u pogledu očekivanja u sektoru vrlo neizvjesna. Sektor je isprepleten posljedicama krize, stečajevima, trzajevima u poslovanju mnogih tvrtki, nizom tržišnih promjena u inozemstvu, te na kraju ukidanjem sektorskih potpora. Moramo spomenuti i nedavnu nesreću s poplavama, ali i najavu da će naše tvrtke pokazati solidarnost upravo ovdje na Konferenciji, na što smo kao sektor vrlo ponosni. U sektoru nije sve tako crno. Vide se i neki herojski primjeri, uspjesi i poslovni poduhvati kakvih se ne bi posramile najveće svjetske drvoprerađivačke i namještajske tvrtke. Izvoz parketa u Japan i Rusiju, izvoz prozora iz Lokava u Južnu Koreju, uspješna kampanja proizvođača peleta na domaćem tržištu, najava izgradnje mnogobrojnih kogeneracija ili otvaranje Kvadrinih salona u Srbiji i Austriji.

Sve to istovremeno ohrabruje i potiče nas na daljnji optimizam koji nas organizatore, ali i sudionike, goste, sponzore i predavače održao svih ovih jedanaest godina u Opatiji i još nismo iscrpili teme i interese. Štoviše, ove godine smo zaprimili niz prijedloga za dopunu programa. Ulaskom u EU otvorilo se veliko tržište za naše drvoprerađivače, ali i za naše partnere u regiji, pa nas veseli da je resorno Ministarstvo izabralo baš Konferenciju kao mjesto konkretnih dogovora i najava zajedničkih projekata pet zemalja regije usmjerenih prema Bruxellesu i prema koncipiranju zajedničkih projekata.  EU ne znači samo "koš novca" nego i puno obaveza. Za ovaj sektor to znači mukotrpnu proceduru usklađivanja regulative i prijeko potrebne prilagodbe.

To tvrtke moraju proći ako žele osigurati minimalnu konkurentnost na europskom i globalnom tržištu. One koje to neće uspjeti, morati će započeti proces izlazne strategije. Već brojimo desetine zatvorenih pilana, stolarija i tvornica. To je proces kroz koji će neki proći bezbolnije, neki uz strateške kupce ili ulagače iz inozemstva, a neki uz pomoć vlastitih kadrovskih i financijskih  resursa. Još uvijek se dosta ulaže i investira u sektor, od strane domaćih tvrtki, poput investicije Cedra u Vrbovskom i mnogobrojnih drvoprerađivača koji su spoznali da se ne smije stati s ulaganjima, ako s želi zadržati međunarodnu konkurentnost. To nas veseli i uistinu ohrabruje jer znamo kako je domaćim tvrtkama teže doći do kapitala i da je isti još uvijek preskup, čime se i rezultati nekih investicija dovode u pitanje.

S druge strane, inozemni ulagači pokazuju zanimanje za realizaciju ozbiljnih investicija u sektor. Većina njihovih upita uključuje i očekivanja oko velikih količina sirovine koje na tržištu već sada nema dovoljno. Zbog svega navedenog, može se zaključiti da je proces konsolidacije ovog sektora i dalje neizvjestan, a za očekivati je da će on biti dovršen u razdoblju od narednih 3 do 5 godina. Ima puno nepoznanica, ali ono što se sigurno može pretpostaviti je da će struktura vlasništva sektora biti znatno izmijenjena. Drvno-tehnološka konferencija već godinama daje presjek sektorskih događanja, a teme i sudionici svake godine svjedoče o intenzitetu i vrstama promjena o ovoj grani gospodarstva.