Govedarstvo treba proglasiti nacionalnim strateškim interesom, uništimo li ga, nema ni mliječne ni mesne industrije, a ni turizma, upozoravaju Vladu iz udruge za tov i uzgoj junadi Baby beef, predsjednik Toni Raič i dopredsjednik Jakov Pavičić. U 2011. utovljeno je 140.000 grla, zbog nesređena tržišta i preskupe hrane u 2012. bit će uspjeh utovi li se 110.000. Zbog skupih inputa, tvrde, ovogodišnja proizvodnja ne može se ni približiti pozitivnoj nuli. Sve što se sada stavlja u tov na tržištu je za sljedeću turističku sezonu. No, upozoravaju, prepolovljen je broj grla u tovu, a zbog preskupe hrane stoka se 20-30 posto lošije hrani, što će utjecati i na količinu i na kakvoću mesa. Kako mjerodavni problem ignoriraju, sve je izvjesnije da će dogodine uoči turističke sezone uvoz junetine dosegnuti neviđene razmjere. Nekome, čini se, odgovara propast domaćeg stočarstva i još veći uvoz mesa. 

Promašili s kvotama

Za trajanja pregovora s EU o uvjetima pristupanja znalo se da je tov junadi u maloj skupini sretnika koji mogu profitirati ulaskom na zajedničko tržište. Umjesto da se užurbano kreira razvojna strategija, stočarstvo je gurnuto na marginu. Predstavnici EU, prisjećaju se Raič i Pavičić, pristali su na ukidanje Protokolom 7 nametnute godišnje kvote od 10.000 tona izvoza junetine u EU. No, mjerodavni su ustvrdili da bi to ugrozilo opskrbu domaćeg tržišta. Iako su i farmeri, ističu, bili suglasni da se s izvoznim ukinu i uvozne kvote, nije pomoglo. Izvozna kvota još vrijedi, a uvoznu je Vlada uredbama povećavala na poticaj trgovaca ili prerađivača, mimo volje stočara. Zbog nerada i nereda u državnim institucijama izgubljeno je desetljeće, pa su lanjska i ovoljetna suša zapravo samo završni udarac sektoru koji može biti veliki izvoznik. Umjesto da okupi struku na izradi strategije koja će iz agrara izvući maksimum, Vlada upada iz pogreške u pogrešku. Iako plaćaju skupu stočnu hranu, farmeri su protiv zaštitnih carina na izvoz kukuruza. Manje prinose ratari će nadoknaditi kroz višu cijenu. Stočari trebaju ratare koji mogu proizvesti dovoljno žitarica, to je, kažu naši sugovornici, jedan od uvjeta za snažno govodarstvo. Meso koje se uvozi ispod cijene je žive stoke, što je nedopustivo i Vlada to mora spriječiti. Usto, treba izaći i s konkretnom financijskom mjerom za govedarstvo da se amortizira udar cijena hrane. Ni potpore za prošlu godinu, opominju, još nisu u cijelosti isplaćene. 

Europski model

Hrvatska je ne tako davno godišnje samo u izvoz slala 320.000 tona junetine. Italija i Grčka bile su najveći kupci, a izvozilo se i u Vatikan, Njemačku, Irak, Iran, Libiju. Model koji vlada u Europi, a može vratiti nekadašnji volumen stočarstva, objašnjava Raič, počiva na robnim rezervama i reeskontnim kreditima. Robne rezerve stabiliziraju tržište, nema velikih amplituda, a novac za reeskontne kredite je iz primarne emisije i ne uzrokuje inflaciju jer iza njega stoje robe.Temeljem reeskontnih ugovora, kaže Pavičić, banke su nekada i naše svinjogojstvo kreditirale na četiri mjeseca, tov junadi na godinu dana. Njemačka i mnoge europske zemlje imaju reeskontne kredite, i to sa 0,5% kamate, stočari u Hrvatskoj svojedobno su tu kamatu plaćali dva posto. Vlada preko HNB-a i HBOR-a mora žurno naći financijsku injekciju za stočarstvo, poručuju Raič i Pavičić.

Državna zemlja

Kukuruz bi ih mogao ubiti

Stočari moraju dobiti državne hektare ne samo zbog proizvodnje jeftinije stočne hrane nego i kako bi mogli zbrinuti gnoj prema zahtjevnoj Nitratnoj direktivi. Državno zemljište ne smije se, ističu naši sugovornici, dati ratarima koji će proizvoditi kukuruz za obnovljive izvore energije. Već se, kažu, naveliko šuška o takvim namjerama. Kako je Hrvatska u pravilu na tragu loših svjetskih rješenja, Raič i Pavičić dvoje da će stočarstvo biti uništeno kako bi se kukuruz usmjerio u proizvodnju energije.

Podcijenjeni proizvođači

'Gledaju nas kao parazite'

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

"Austrija ima tri milijuna goveda, Hrvatska oko 300 tisuća. U Austriji je imati govedo atrakcija, u Hrvatskoj smrdi, a na nas proizvođače gleda se kao na parazite koji stalno nešto traže od države. Predlažemo program temeljem kojega ćemo mi stočari puniti proračun puno više nego što iznose naše potpore. Nemamo, međutim, sugovornika. Govedarstvo ilustrira ekonomsku moć neke zemlje, samo kod nas je na marginama. Ministar nedavno uspoređuje tov šarana i goveda, a govedo se na selu zove 'blago'", ističu naši sugovornici.