Tijek postizbornih pregovora i brzina kojom se sve vrijeme događaju obrati u odnosima triju koalicijskih blokova nadilaze bioritam dnevnih novina. Ipak, Most i Domoljubna koalicija konačno su se dogovorili  oko mandatara za sastavljanje Vlade i na Pantovčak odlučili ići s Tihomirom Oreškovićem, Hrvatom iz Kanade koji je kao menadžer u Teva grupi nekoliko godina vodio i njezinu Plivu, a od lani je postao Tevin direktor za Europu. Prije Oreškovića, pak, u opticaju je bio i Damir Vanđelić, Adrisov direktor za investicije, nekad također ‘plivaš’, a u međuvremenu i menadžer u Zagrebačkoj pivovari. No, o njemu se kasnije spekuliralo ponajprije kao o mogućem ministru.

Oba imena koja su jučer izronila zanimljiva su iz više razloga, ali najviše jer se radi o ‘core’ menadžerima. Dva su politička bloka to teško prelomila, a navodno je nekolicina mostovaca dugo inzistirala na podršci svom frontmenu Petrovu (no ne i on sam). Hoće li Hrvatska prvi put dobiti menadžera na čelu Vlade, odnosno stručnu, nestranačku Vladu?

Takav scenarij je još prije nekoliko tjedana predskazao Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta, no tada je to očito bilo preuranjeno pa su se neki zagovornici političkih vlada na nj i prilično ražestili. Neki od njih danas će cinično reći da Orešković nije baš poznavatelj političkog života u Hrvatskoj i da, eto, znatno bolje govori engleski nego hrvatski. Politički i izborni legitimitet čelnika Vlade jest poželjan, no u nas se pokazalo da su odnosi snaga jako blokirajući za reformski kapacitet. Smjer kojim se krenulo utoliko je zapravo rezervni plan. Sve u svemu, takav scenarij (sa ili bez novih izbora) više će se pozdraviti u Europskoj komisiji i među gospodarstvenicima nego među domaćim političarima. EK navodno i aktivno potencira neku inačicu ‘hrvatskog Montija’.

Pritom računaju da bi takva vlada mogla relativno brzo poduzeti reformske poteze i mjere koje bi za rezultat imale fiskalnu konsolidaciju reda veličine pet-šest milijardi kuna, čime bi se umnogome ublažio problem prekomjernog deficita. To je, međutim, lakše reći nego provesti. Orešković zacijelo ne kani biti ‘otok’ u Vladi i inzistirat će na kriteriju kompetentnosti barem u najužem krug suradnika. No, to znači manje fotelja za politička imenovanja. Za početak, isti ti političari trebaju dići dovoljno ruku prilikom izglasavanja povjerenja takvoj vladi. Ako velikim obratima i jest kraj, zapletima vjerojatno nije.