Svjetska diskografska organizacija (IFPI) objavila je Global Music Report za 2022. u kojem se navodi kako je globalno tržište snimljene glazbe naraslo za 9% lani u odnosu na raniju godinu.

Navodi to Maja Vidmar Klarić, direktorica ZAPRAF-a (Udruge za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava) i voditeljica ureda Hrvatske diskografske udruge (HDU), uz objašnjenje da je ovaj rezultat postignut zahvaljujući rastu broja pretplatnika na streaming servisima.

Danas na glazbenim streaming servisima, kaže, imamo 589 milijuna pretplatnika, dok ih je 2013. bilo tek 13,4 milijuna.

Kako ove trendove prati hrvatska glazbena industrija?
Kada govorimo o stanju industrije u RH, prema podacima kojima raspolaže HDU i ZAPRAF, prihodi od digitalne prodaje snimaka u 2022. rasli su za 43,20% u odnosu na 2021. Usto, prema podacima Luminatea, najveće svjetske agencije za mjerenje tržišta glazbe, Hrvatska je u 2022. bila drugo najbrže rastuće digitalno tržište u svijetu.

Naravno, to i nije tako čudno s obzirom na to da se digitalno tržište glazbe kod nas tek uspostavlja, pa je onda i svaki značajniji porast broja pretplatnika i prihoda izražen u velikim postotcima u odnosu na ranije godine.

Naime, u Hrvatsku je prvi digitalni servis stigao 2013. – bio je to Deezer, i onda smo nažalost imali, da tako kažem, “rupu” od dugih sedam godina koliko je trebalo da nam dođu i ostali najveći svjetski digitalni glazbeni servisi – Apple Music, Spotify, Tidal te YouTube Music. I to je jedan od razloga zašto je razvoj digitalnog tržišta na našem teritoriju puno sporiji nego u ostalim državama EU-a, pa i svijeta.

Koliko je to pretplatnika i koliko je vrijedno hrvatsko digitalno glazbeno tržište?
Riječ je o oko 200.000 pretplatnika te oko tri milijuna eura vrijednosti digitalnog tržišta u našoj glazbenoj industriji. Mi smo tek na početku.

Što se procjenjuje glede rasta streaming tržišta?
Broj pretplatnika raste i dalje u svijetu, a očekujemo da će rasti i kod nas. Smatram da trebamo raditi na podizanju razine svijesti, prvenstveno kod mlađe generacije koja je navikla da se sadržaj, primjerice na YouTubeu ne treba plaćati. Potencijali su ogromni, kako za privlačenje još većeg broja korisnika na digitalne glazbene servise tako i za sve one koji stvaraju glazbu, ulažu u glazbu i od glazbe žive.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Kako strukturalno izgleda ovo tržište po prihodima i kolika su ulaganja diskografskih kuća?
Svi segmenti glazbene industrije lani su rasli. Značajnu stavku u prihodima i dalje ima i fizička prodaja te kolektivna prava od prikupljanja naknada za diskografe. U 2022. prodano je oko 160.000 CD-a te nas veseli povratak vinila kojih je i prodano nešto više od 158.000. Prihodi od kolektivnih prava u 2022.godini iznosili su 38,5 milijuna kuna, a ZAPRAF je raspodijelio oko 32,5 milijuna kuna našim nositeljima prava.

Hrvatski diskografi koji godišnje ulože više od 5 milijuna eura u nove snimke, razvoj autora i izvođača, najvažniji su pokretač ove industrije. Godišnje se u Hrvatskoj objavi oko 400 albuma odnosno oko 5000 snimaka, uključujući i singl izdanja.

Odražavaju li ta ulaganja proporcionalno stanje industrije te ciljano tržište?
Kad govorimo o digitalnom tržištu, zanimljiva nam je regija, a obraćamo se zapravo cijelom svijetu zbog velike hrvatske dijaspore. Kažemo da naš target obuhvaća oko 50 milijuna ljudi, i ulaganja su usmjerena i prema svima njima, jer je hrvatska glazba danas dostupna na gotovo svim digitalnim glazbenim servisima diljem svijeta.

Tome je prethodio dugogodišnji rad na digitalizaciji cjelokupnog glazbenog kataloga hrvatske diskografije, a govorimo o nekih 185.000 snimaka. Primjerice, Croatia Records koja ima najveći katalog još je 1997. započela s digitalizacijom.

Koliko su ukupno bila vrijedna diskografska ulaganja u digitalizaciju glazbenog sadržaja?
Posrijedi je više od 20 milijuna kuna ukupnih ulaganja svih diskografa koji su digitalizirali sadržaj i isporučili ga na platforme. Tako se hrvatska glazba našla u digitalnom svijetu. U svijetu postoji preko 200 digitalnih glazbenih servisa, pa je to bio veliki pothvat i tada kao i danas. Povećali su se troškovi i ulaganja u snimke, ali i u distribuciju i promidžbu snimaka.

Trenutno se na digitalnim glazbenim servisima nalazi preko 100 milijuna snimaka, a dnevno se “uplouda” oko 60.000 novih snimaka. U tom kontekstu ranije spomenuti podaci o usponu streaminga u Hrvatskoj u posljednje 2-3 godine svakako su ohrabrujući i poticajni te pokazuju da smo napravili veliki korak u tranziciji diskografskog tržišta. Spremni smo na šire prihvaćanje kulture streaminga.

Utječu li povećani troškovi na raspodjelu ‘kolača’?
Zahvaljujući streaming servisima i digitalizaciji, glazba nam je danas dostupnija nego ikada ranije i njoj možemo pristupiti u bilo koje vrijeme jednim klikom. Jedna od stvari jest to da potrošači žele imati izbor, što znači da sva glazba mora biti dostupna slušateljima za preslušavanje, koji imaju sjajan izbor za biranje među repertoarom kojeg su sami odabrali ili koji je odabran za njih prema njihovim preferencijama.

Međutim, s obzirom na tako velik broj i snimaka i izvođača prihodi se dijele na veliki broj sudionika, a hrvatska diskografija s navedenih 185 tisuća snimaka u ukupnoj ponudi sudjeluje tek sa 0,002%.

Diskografi se stoga bore da naš domaći katalog bude vidljiv i prepoznat. Danas je gotovo uobičajeno da za svaki značajniji singl, ako želite da on bude donekle vidljiv na naslovnicama digitalnih servisa, morate izdvojiti od nekoliko stotina pa do nekoliko tisuća eura za njegovu promociju. A pritom je rizik povrata investicije vrlo visok.

Ono na čemu trenutno lobiramo je da Hrvatska kao tržište dobije samo svog urednika na digitalnim servisima, jer je onda puno lakše i promovirati nova izdanja i raditi premijere isključivo na digitalnim servisima radi promocije izdanja, rada na playlistama i slično.

Kako se još hrvatski diskografi mogu izboriti za veću vidljivost?
Samo promocijom i daljnjim ulaganjima. Također, mi danas u diskografskim kućama imamo zaposlene stručnjake koji su specijalizirani za posao digitalnog korištenja glazbe te su oformljeni posebni odjeli i timovi ljudi koji se bave posebno audio sadržajem tj. snimkama na digitalnim servisima i oni koji se bave isključivo video sadržajem koji je danas također nužan. Svi oni dodatno se obrazuju u inozemstvu kako bi stekli potrebna znanja i vještine za rad na digitalnom iskorištavanju glazbenog sadržaja.

Dakle, uloga diskografa u ostvarivanju što boljih rezultata streamanja glazbe daleko nadilazi potrebe koje donosi sama distribucija digitalnih izdanja na digitalne glazbene servise. Glavni zadatak je raditi na prepoznavanju albuma i pjesama iz našeg kataloga u digitalnom okruženju. A to znači uspješno korištenje različitih vrsta poslovnih alata i mogućnosti koje nam daje ekosustav glazbenog streaminga poput playlista, uređenja profila izvođača, digitalnog marketinga ili uvezivanja pojavnosti izdanja naših izvođača na različitim digitalnim platformama.

Streaming je, svi kažu, transformirao glazbu, a tehnologija otvara vrata i izvođačima i publici kojoj je sve dostupno po prihvatljivijim cijenama. Međutim, postoji li tu ipak jaz u odnosu na interese kreativne industrije?
Upravo je posljednja Direktiva EU o autorskim i srodnim pravila na jedinstvenom digitalnom tržištu prepoznala vrijednosni jaz između internetskih digitalnih servisa i kreativca – autora, izvođača i diskografa, te je odredila da veliki servisi moraju izdvajati veća sredstva za naknade kreativcima za sadržaj koji se postavlja na internet. Direktiva je to dobro balansirala, što je vjerno preneseno u hrvatski zakon, pa bi naši kreativci u narednom razdoblju trebali ostvarivati veće naknade od YouTubea, Instagrama, Tik Toka itd.

Jesu li potrebne zakonske mjere koje bi pomogle u tome da najveći dio naknada od streaminga ne ostvaruje mali broj izvođača?
Digitalno glazbeno tržište funkcionira kao svako tržište, a to znači da će samo oni izvođači i snimke koje su najviše korištene na digitalnim glazbenim servisima od strane publike ostvarivati značajnije rezultate odnosno naknade. Tu se nije ništa promijenilo u odnosu na fizičku prodaju, drugim riječima, Mišo Kovač je najtiražniji izvođač na našem tržištu s prodajom više od 20 milijuna nosača zvuka. Kako u fizičkoj prodaji tako i na digitalnom tržištu ljudi određuju što žele slušati, a bilo kakve mjere bi samo ograničavale tržište i smanjile ulaganja.

Naš zakon, prijeporan sa stajališta HDU-a i ZAPRAF-a zbog zadiranja u retroaktivnost i zaštitu stečenih prava, završio je na Ustavnom sudu. Možete li to objasniti?
Novi zakon je stupio na snagu 2021. i većina zakonskih odredbi je vjerno interpretirala Direktivu, Međutim, postoji nekoliko spornih odredbi, prvenstveno ona kojom se, po našem mišljenju, ali i mišljenju pravnih stručnjaka uvodi retroaktivnost koja je u pravilu zabranjena. Ovdje se radi o šteti koja je usmjerena na diskografe kojima se nameće obveza da za sve snimke koje su nastale prije stupanja novog zakona na snagu trebaju potpisati nove ugovore s glavnim i studijskim izvođačima.

Ako to ne naprave u zadanom roku od tri godine – naime, taj rok ističe 2024. – postoji presumpcija da ta prava proizvođač fonograma nema, te se ona ne prenose izvođačima koji imaju izvorna prava, nego ta prava počinje ostvarivati kolektivna organizacija izvođača HUZIP, a koji nikad nije imao veze sa stvaranjem snimki, kao ni s ulaganjima, a trebali bi početi prikupljati naknade. Zakon je nedorečen i ne postoje jasna pravila kako bi se to ostvarivalo te koliko bi koji izvođač trebao dobivati naknada.

Ono što je najveći problem je oduzimanje stečenih prava i ugovornih sloboda. Stoga se postavlja pitanje zašto je država intervenirala u privatnopravne odnose između diskografa i izvođača na koji način će oni urediti svoje odnose. Sada se postavlja nepremostiva prepreka jer bi diskografi za sve snimke trebali ponovo regulirati ta prava. A što je s ulaganjem u snimke, u promociju, distribuciju? Tko bi to trebao vratiti diskografu? Na primjeru albuma Josipe Lisac “Dnevnik jedne ljubavi” iz 1973. ova obveza bi značila da je sada potrebno kontaktirati i potpisati nove ugovore za svih 30-ak studijskih glazbenika.

U kojoj fazi je postupak?
Postupak je u tijeku, a Ustavni sud nije ograničen rokom za donošenje odluke. Vrijedno je istaknuti da ovakvo rješenje ima samo RH unutar EU. Pored toga, svi izvođači i prije donošenja zakona mogli su zatražiti, ako nisu bili zadovoljni s postotkom ili honorarima, da se sklope novi ugovori zbog novih okolnosti. Ova intervencija može našteti samo izvođačima i cijelom glazbenom ekosustavu. Nametnut je teret ponovnog dokazivanja da ste s nekim izvođačem sklopili ugovor i ulagali. To odvraća diskografe od osnovnog posla – ulaganja u nove snimke i nove izvođače, kao i u sve što oni svakodnevno rade.

Ugovori se ipak revidiraju?
Ugovori se konstantno sklapaju – i sada, kao što se to činilo i prije. Mi trenutno nemamo nijedan spor koji iz toga proizlazi između izvođača i diskografa, što govori da je bila nepotrebna intervencija države. I to u industriju koja pokazuje da raste i ostvaruje pozitivne rezultate. Štiti se više od 14 milijuna snimaka, od čega više od 185.000 domaćih snimaka hrvatskih proizvođača fonograma, na kojima su sudjelovali brojni hrvatski autori i glazbenici.

Naši članovi su svi domaći glazbeni izdavači, od najvećih poput Croatia Recordsa, Dallas Musica, Menarta, Aquariusa, Scardone, Hit Recordsa, Tonike, Dancing Beara do malih diskografa s 50-ak snimki, kao i fizičkih osoba. Tu su i najveće svjetske diskografske kuće – Universal Music, Sony Music, Warner Music Group.

Što pokazuje aplikacija za sve segmente u digitalnom društvu glazbene industrije, kao kanal praćenja autorima, izvođačima, svim glazbenicima i samim diskografima?
Hrvatska diskografska udruga, među prvima u svijetu uz najveće svjetske diskografe, u suradnji sa svojom informatičkom službom Poslovna spajalica osmislila je aplikaciju naziva “Now is digital”. Riječ je o jedinstvenoj bazi koja donosi aktualne podatke o korištenju glazbe i cjelokupan izvještaj s naknadama od streaminga na digitalnim glazbenim servisima. Tako na jednom mjestu autor, izvođač ili bilo tko iz glazbene industrije može doći do svih relevantnih podataka nakon njihove obrade.

Primjerice, na jednome mjestu vidi se koliko je puta pjesma određenog izvođača streamana, na kojem servisu i koliko je izvođač od toga dobio naknada. Godišnje se putem ovog informatičkog sustava obradi skoro 700 milijuna različitih podataka dobivenih od digitalnih servisa, koje ako ćemo gledati u papirima A4 veličine odgovara veličini dva nogometna igrališta godišnje. Posebno nam je drago da i sami izvođači sve više koriste tu aplikaciju.