Jedno komunalno društvo iz zapadne Slavonije, koje iz godine u godinu unaprjeđuje svoj rad i sustav gospodarenja otpadom, nedavno je svojim korisnicima uputilo sasvim jednostavnu obavijest.
Građani su tom obaviješću upozoreni da djelatnici pri redovitom odvozu ne preuzimaju obične crne vreće koje korisnici ostavljaju pokraj spremnika za miješani komunalni otpad. Za povremeni višak otpada ponuđene su posebno označene doplatne vreće, čijom se kupnjom unaprijed plaćaju njihov odvoz i zbrinjavanje.
Agresivna retorika
Obavijest je prenio mjesni portal, nakon čega se na njegovoj Facebook stranici nije razvila tek uobičajena rasprava nezadovoljnih korisnika, nego bujica teških uvreda, psovki i dehumanizirajućih poruka. Ljude koji rade u komunalnom sustavu nazivalo se “stokom”, “lopovima”, “neradnicima” i drugim vulgarnim imenima, a napadi su bili usmjereni prema svima. Pojavili su se pozivi na ponižavanje i agresivno postupanje te prijedlozi da se otpad istrese pred komunalnim društvom ili u njegovu dvorištu. To više nije kritika cijene, rasporeda odvoza ili kvalitete javne usluge. Kritika može biti oštra, neugodna i glasna, ali mora biti usmjerena na odluke, rezultate i odgovornost onih koji upravljaju sustavom. Nazivati ljude stokom, vrijeđati ih najvulgarnijim izrazima i zagovarati istresanje otpada pred njihovim radnim mjestom nije građanska kritika. To je verbalno nasilje.
Posebno zabrinjava lakoća kojom se u takvim komentarima prihvaća ideja da je odbacivanje otpada u okoliš razumljiva posljedica nezadovoljstva komunalnom uslugom. Bacanje otpada u šumu, rijeku, jarak ili na javnu površinu nije oblik prosvjeda protiv komunalnog društva. To je neodgovorno ponašanje čije posljedice ponovno saniraju komunalni radnici, a plaćaju svi građani. Naravno da građani imaju pravo postavljati pitanja. Imaju pravo propitivati cijenu javne usluge, visinu fiksnog dijela računa, cijenu pojedinačnog pražnjenja, učestalost odvoza, stanje spremnika, čistoću javnih površina i odnos između onoga što plaćaju i kvalitete usluge koju dobivaju. Komunalna društva upravljaju sustavom koji građani financiraju i zato moraju jasno, pravodobno i razumljivo objašnjavati svoja pravila.
Ako se obična crna vreća ne preuzima, korisnicima treba objasniti zašto se ne preuzima, kako se obračunava dodatna količina otpada i koje su im druge mogućnosti na raspolaganju. Ipak, čak ni loša komunikacija, previsoka cijena ili prerijedak odvoz ne daju nikome pravo da vrijeđa ljude koji obavljaju svoj posao. Kritika rada komunalnog društva legitimna je i potrebna. Psovke, ponižavanje i neutemeljeno optuživanje ljudi za krađu nisu kritika. To je verbalno nasilje. Društvene mreže očito su mnogima postale prostor u kojem više ne vrijede pravila pristojnosti koja bi primijenili u razgovoru licem u lice. Iza ekrana se lako zaboravlja da s druge strane nisu samo logotip poduzeća, službeno vozilo i mjesečni račun. Tamo su stvarni ljudi. Ljudi koji se ujutro bude, oblače radnu odjeću, ulaze u kamione i odlaze prikupljati ono što smo mi prethodnog dana odbacili.
Komunalni radnici svoj posao obavljaju po ljetnim vrućinama, zimskoj hladnoći, kiši i vjetru. Susreću se s neugodnim mirisima, razbijenim staklom, oštrim predmetima, životinjskim ostacima, kukcima i sadržajem vreća koji nitko od nas ne želi ni vidjeti. Od njih očekujemo da rade brzo, redovito, tiho i gotovo nevidljivo. Primjećujemo ih tek kada nešto nije odvezeno. Tada u nekoliko minuta prestaju biti ljudi koji obavljaju jedan od najpotrebnijih poslova u zajednici i postaju javna vreća za udaranje.
Dovoljno je da odvoz otpada stane samo nekoliko dana pa da svima postane jasno koliko je taj posao važan. Bez komunalnih radnika nijedan grad ne može normalno funkcionirati. Unatoč tome, prema njima se često ponašamo kao da su osobno odgovorni za europske uredbe i direktive, zakone, pravilnike, odluke gradskih vijeća, cijene odlaganja, raspored odvoza, nedostatak vozila, stanje spremnika i sve druge probleme sustava.
No, u cijeloj toj raspravi izostalo je jedno važno i pomalo neugodno pitanje: zašto u kućanstvu uopće nastaje toliko miješanog komunalnog otpada da ne stane u spremnik? Je li problem isključivo u tome što se otpad odvozi prerijetko ili dio odgovornosti ipak snose i korisnici? Odvajaju li se papir i karton? Odvajaju li se plastična i metalna ambalaža? Odlaže li se biootpad u zaseban spremnik ili kućni komposter? Koristi li se reciklažno dvorište za vrste otpada koje ondje pripadaju? Ili u zelenu kantu za miješani komunalni otpad i dalje bacamo sve što nam se nađe pod rukom?
Podijeljena odgovornost
Papir, plastiku, biootpad, stiropor, električne uređaje, ostatke namještaja, čak i građevinski otpad? Ako se sve to baca u isti spremnik, nije neobično da se on napuni prije sljedećeg odvoza. Tada se sadržaj nastavlja gurati u crnu vreću, koja se jednostavno ostavi pokraj kante, uz očekivanje da je komunalno društvo mora preuzeti.
Možda problem ponekad nije u premalom spremniku, nego u tome što nismo odvojili ono što smo mogli odvojiti. Možda problem nije samo u rasporedu odvoza, nego i u našoj nespremnosti da određeni otpad odvezemo u reciklažno dvorište. Lakše je sve ubaciti u jednu crnu vreću i ostaviti je pokraj kante nego izdvojiti papir, plastiku i biootpad ili odvesti stari predmet nekoliko kilometara dalje. To ne znači da svatko tko povremeno ima višak otpada radi nešto pogrešno. Postoje selidbe, proslave, veća čišćenja kućanstva i brojne druge situacije u kojima nastane dodatna količina otpada. Upravo zato postoji sustav doplatnih vreća. Njihova svrha nije u tome da je njihova plastika drukčija ili “bolja” od obične crne vreće. Njihova oznaka dokazuje da je dodatna usluga prikupljanja, prijevoza i zbrinjavanja otpada plaćena.
O opravdanosti cijene takve vreće može se raspravljati. Može se tražiti da komunalno društvo objasni njezinu strukturu i pokaže korisnicima što se njome plaća, ali ne može se istodobno očekivati da količina otpada bude neograničena, a da trošak njegova prikupljanja i zbrinjavanja uvijek ostane isti. Svaku dodatnu tonu otpada netko mora prikupiti, prevesti, obraditi ili odložiti. Na kraju taj trošak ponovno plaćaju građani.
Odgovornost zato mora biti podijeljena. Komunalno društvo mora osigurati kvalitetnu, redovitu, dostupnu i jasno objašnjenu javnu uslugu. Mora jednako postupati prema svim korisnicima, održavati spremnike, reagirati na opravdane pritužbe i otvoreno pokazati što se događa s prikupljenim otpadom. Građani, s druge strane, moraju odvajati otpad, koristiti reciklažna dvorišta, poštovati utvrđena pravila i preuzeti odgovornost za količinu i vrstu otpada koju sami stvaraju.
Uređeno društvo
Pravo na kritiku ne uključuje pravo na ponižavanje i vrijeđanje. Nezadovoljstvo računom ne daje pravo da se radnika nazove lopovom. Nezadovoljstvo rasporedom odvoza nije opravdanje da se nekome prijeti istresanjem otpada u dvorište. Činjenica da je netko zaposlen u komunalnom društvu ne znači da mora šutke podnositi svaku uvredu napisanu na Facebook stranici mjesnog portala.
Često govorimo da je potrebno vratiti poštovanje prema liječnicima, medicinskim sestrama, učiteljima, trgovcima, vozačima i drugim ljudima koji svakodnevno rade s građanima. Komunalni radnici ne smiju biti iznimka. Poštovanje ne ovisi o radnome mjestu, stručnoj spremi, visini plaće ni boji uniforme. U uređenom društvu građani imaju pravo kritizirati cijenu i kvalitetu javne usluge, tražiti odgovornost uprave i zahtijevati poboljšanja.
Međutim, takva kritika ne smije prerasti u vrijeđanje i ponižavanje ljudi koji tu uslugu svakodnevno obavljaju. Ali, uređeno je društvo i ono u kojem građanin, prije nego što ostavi još jednu crnu vreću pokraj spremnika, pogleda što je u nju stavio. Možda se u njoj nalazi papir koji se mogao odvojiti. Možda plastika koja pripada drugom spremniku. Možda biootpad koji se mogao posebno prikupiti ili kompostirati. Možda predmet koji je trebalo odvesti u reciklažno dvorište.
Odnos prema sustavu
Možda se u toj vreći nalazi i naš odnos prema zajedničkom sustavu: sve ćemo baciti na jedno mjesto, a zatim bijesno zahtijevati da netko drugi preuzme odgovornost za posljedice. Možemo raspravljati o cijenama, vrećama i učestalosti odvoza. Moramo tražiti bolju uslugu kada ona nije dovoljno dobra, ali prije nego što opsujemo komunalnog radnika, možda bismo ipak trebali pogledati u vlastiti spremnik.
U svemu tome, važno je razumjeti temeljnu činjenicu koja opterećuje naše društvo. Društvo koje je izgubilo osnovno poštovanje prema ljudima koji svakoga dana uklanjaju naš otpad ima ozbiljan problem. Društvo koje pritom odbija preuzeti odgovornost za otpad koji samo proizvodi ima još veći.
