Ulaganja u umjetnu inteligenciju (AI) u Hrvatskoj najviše su usmjerena na podatke i opremu, dok su ulaganja u vještine te istraživanje i razvoj ispod razine EU-a, kaže se u novom broju Osvrta Instituta za javne financije (IJF).
U novom broju Osvrta znanstvenica s IJF-a Matea Cvjetković analizira ulaganja u umjetnu inteligenciju u državama članicama EU-a i Hrvatskoj, s naglaskom na njihovu strukturu i sektorsku raspodjelu.
Privatni sektor oko 67 posto
Prema njezinim nalazima, Hrvatska je 2023. godine u umjetnu inteligenciju uložila nešto više od milijardu eura. Pritom su ulaganja najviše usmjerena na podatke i opremu, dok su ulaganja u vještine te istraživanje i razvoj ispod razine EU-a.
Znanstvenica s IJF-a smatra da takva raspodjela može ograničiti dugoročne učinke, jer se postojeća infrastruktura ne može adekvatno iskoristiti bez odgovarajućih znanja i istraživačkih kapaciteta.
Iznosi da se ukupna ulaganja EU-a u umjetnu inteligenciju u 2023. godini procjenjuju na oko 257 milijardi eura, a raspodjela je izrazito neravnomjerna među državama članicama – svega četiri države: Njemačka, Francuska, Nizozemska i Italija, zajedno čine gotovo 60 posto ukupnih ulaganja, odnosno oko 149 milijardi eura. Pritom Njemačka sama ulaže oko 59 milijardi eura. Gledano prema ulaganjima po stanovniku, Irska prednjači s više od 1600 eura, dok se ulaganja Nizozemske, Litve i Danske kreću od oko 1300 do 1400 eura. Hrvatska je s oko 320 eura po stanovniku pri kraju ljestvice, znatno ispod prosjeka EU-a koji iznosi 574 eura.
Analiza strukture ulaganja pokazuje da se Hrvatska i po prioritetima razlikuje od prosjeka EU-a. Na razini Unije dominiraju ulaganja u vještine (41 posto) te u podatke i opremu (37 posto), što zajedno čini gotovo 80 posto ukupnih ulaganja. U Hrvatskoj podaci i oprema čine gotovo 45 posto ulaganja, a vještine 34 posto. Ulaganja u istraživanje i razvoj dosežu tek osam posto, u usporedbi s 13 posto na razini EU-a. Takva raspodjela upućuje na to da Hrvatska veći naglasak stavlja na infrastrukturu, uz relativno slabija ulaganja u znanje i razvojne kapacitete, smatra Matea Cvjetković.
Promatrano prema sektorima, u EU-u privatni sektor financira 73 posto ukupnih ulaganja u umjetnu inteligenciju, a javni 27 posto. U Hrvatskoj je udio ulaganja javnog sektora nešto viši (oko 33 posto), dok privatni sektor sudjeluje s oko 67 posto.
Međutim, značajan dio ulaganja u digitalnu infrastrukturu i umjetnu inteligenciju u Hrvatskoj financira se iz europskih izvora, što otvara pitanje njihove održivosti nakon završetka Višegodišnjeg financijskog okvira EU-a 2021. – 2027., upozorava stručnjakinja Instituta za javne financije. Stoga važnim smatra pravodobno planiranje domaće fiskalne strategije kako bi se izbjegao pad ulaganja u umjetnu inteligenciju i povezane digitalne kapacitete nakon 2027. godine.
Definirani strateški prioriteti
Ističe i kako treba što prije usvojiti nacionalni plan za razvoj umjetne inteligencije do 2032. godine, kojim bi se sustavno planirala javna ulaganja i definirali strateški prioriteti.
“Hrvatska se tako suočava s dvostrukim izazovom: povećati ulaganja u umjetnu inteligenciju i istodobno ih bolje usmjeriti prema vještinama te istraživanju i razvoju”, zaključuje autorica Matea Cvjetković.
