Leila Krešić-Jurić, direktorica Sektora za turizam Hrvatske gospodarske komore (HGK), govori o najvećim problemima hrvatskog turizma, nedostatku kvalitetne radne snage, učinku koje bi imalo smanjenje PDV-a u turizmu te suradnji domaćih hotelijera s hrvatskim poduzetnicima.

Ove godine je ostvaren rekordan broj turističkih dolazaka i noćenja u ožujku. Kakva su očekivanja od sezone ako je već ožujak rekordan?

Treba napomenuti da je ove godine Uskrs bio poprilično ranije pa su zato ostvareni takvi rezultati. Nažalost u travnju će sigurno biti nekakvih rupa, a puno hotela nije niti otvorilo svoja vrata za Uskrs. Generalno su najave dobre, no ipak ne treba biti previše euforičan jer svi osluškujemo što se događa u europskim metropolama i okruženju, a sve to ima utjecaja i na nas.

Hrvatska je puna turista, smještajni kapaciteti su gotovo u cijelosti popunjeni, ali prihodi su manji od konkurencije. Što je uzrok tomu?

Najbolje je to objasniti primjerom. Npr. ako imate trgovinu jeftinih cipela za široku potrošnju, imat ćete veliki promet i broj kupaca u trgovini, ali puno bolji prihod će na kraju ipak ostvariti trgovina koja prodaje Manolo Blahnic cipele. Dakle, pitanje je uvijek pozicioniranja, a mi smo za sada još uvijek pozicionirani kao zemlja koja daje vrijednost za novac, u smislu te nekakve kategorije usluge koju pružamo. Mi nismo jeftina zemlja koja će ostvariti turske i egipatske cijene, međutim s druge strane, ta naša špica sezone je toliko kratka da mi možemo ostvariti dobre prihode praktički samo u ta tri ljetna mjeseca. Kada bi te lijepe prihode mogli napraviti kroz godinu to bi drugačije izgledalo. Naši prihodi nisu zanemarivi, dapače tih gotovo 18 posto BDP-a koji radi hrvatski turizam u našem gospodarstvu dovoljno govori, ali je činjenica da bi oni trebali biti veći i van sezone te da bismo trebali pružiti puno više sadržaja i omogućiti gostima da nas biraju i preko godine. Moramo raditi na toj urbanoj ponudi jer urbani turizam vuče kompletni razvoj europskog turizma izvan sezone. Ako apstrahiramo sezonu koja ima svoje motive, ljeto, odmor i more imamo jedan veliki segment, a to su urbani centri koji imaju vrlo visoke stope rasta, čak i sada u ovim situacijama u kojim su europske prijestolnice ugrožene.

Četvrti smo na svijetu po broju smještaja, ali samo 13 posto je onog hotelskog. Da bi to promijenili potrebni su nam investitori, a oni baš ne pokazuje prevelik interes. Što treba poduzeti da nam dođu kvalitetni, veliki investitori?

Trebalo bi se maknuti s fokusa turizma kada se odgovara na ovo pitanje. Stabilnost jedne zemlje je osnova investiranja – vrlo će se rijetko dogoditi da se veliki investicijski zamasi događaju u nestabilnim zemljama. A činjenica je da je Hrvatska i politički nestabilna i u politički nestabilnom okruženju, a tu je i naša fiskalna nestabilnost. Kad pogledamo samo što su napravile zemlje iz okruženja za turizam, mi tu daleko zaostajemo kada je fiskalna politika u pitanju. Tu nije samo riječ o stranim investitorima, problem je kada ni domaći investitori nisu zainteresirani, što vam sve govori o situaciji.

Ministar turizma kazao je da su nameti u turizmu preveliki te da moramo smanjiti PDV ako želimo biti konkurentni. Što bi najavljena mjera značila za hrvatski turizam, koliko bi ona pomogla i u privlačenju investitora?

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju

Sama činjenica da se smanji PDV omogućit će hotelijerima da budu konkurentni sa cijenama s kojima izlaze na tržište. Ne treba zaboraviti da naši hotelijeri ne ostvaruju prihode u Hrvatskoj, oni ih ostvaruju na najjačim emitivnim tržištima svijeta. Naši hotelijeri apriori već sad zaostaju za konkurentnošću, kad se gleda ponuda mediteranskog bazena. Ovim smanjenjem PDV-a tek bi se približili konkurenciji. Znači, time mi i dalje ne bismo bili u prednosti već bi samo smanjili taj jaz. Osim podizanja konkurentnosti, svaki bi hotelijer mogao novac koji mu ostane zbog smanjenog PDV-a, mogao utrošiti na dodatne sadržaje i reinvestiranje. Vi naravno ne možete nekog obvezati na to, ali država može uspostaviti infrastrukturu i lanac vrijednosti tih investicija financiranih povoljnim kreditima koje subvencionira država kroz motiviranje investitora da ugrade i domaće proizvode, čime bi turizam mogao povući kompletnu domaću industriju. Država treba naći način kako da cijeli lanac vrijednosti funkcionira i kako da ugradi domaću proizvodnju u to.

Koliko su domaći proizvodi uključeni u hrvatski turizam? Što se može učiniti da se postigne bolja sinergija između proizvođača, dobavljača, hotelijera i svih ostalih turističkih djelatnika?

Vlada kriva percepcija. Iako se hrvatski hotelijere uglavnom proziva da ne kupuju od domaćih proizvođača, situacija je upravo suprotna. Anketno istraživanje provedeno prije dvije godine koje je provela Udruga poslodavaca u hotelijerstvu, pokazalo je da se oko 78 posto proizvoda nabavlja iz Hrvatske. Najviše se bune oni koji ne znaju i očito nisu dovoljno konkurentni približiti se hotelima svojim načinom proizvodnje i komercijalizacije. Ipak, treba znati da je jako zahtjevno biti proizvođač za hotelijere jer se mora imati mogućnost pratiti visoku sezonalnost, i tu nažalost puno malih tvrtki pada, ali udruživanjem i zajedničkom ponudom to se može prebroditi.

Koliko smo uspjeli povući sredstva za turizam iz EU fondova, postoji li tu prostor za napredak?

Ako se može generalizirati, definitivno nismo povukli sve što se moglo. Sama činjenica da u programskom razdoblju od 2007.-2013. turizam nije bio u fokusu, nego se provlačio djelomično, dovoljno govori. Kasnili su operativni programi, kasne i natječaji, tako da se i ono što se hipotetski moglo povući, neće povući. Imamo nekoliko obnovljenih hotela prošle godine, ali i neke projekte koji se ne tiču samo infrastrukture. Primjerice HGK je tri godine bio nositelj projekta europsko-dunavske kulturne rute koja je imala za cilj promovirati vinsku cestu i rutu rimskih careva unutar Hrvatske, ali i u sinergiji sa zemljama iz okoline – Srbije, Bugarske i Rumunjske.

Zašto je potrebno uspostavljanje Međunarodnog edukacijskog centra izvrsnosti u turizmu. Kako napreduje taj projekt?

Najveći izazov našeg turizma nisu ni PDV, ni investitori, naš najveći izazov je radna snaga. Počevši od demografske slike Hrvatske pa do nedostatka kvalificirane radne snage. Pogledamo li turistički visokorazvijene zemlje poput Velike Britanije i Francuske, vidimo da i one imaju sve manje svojih državljanja zaposlenih u hotelima, a to se počinje događati i nama. S druge pak strane, ograničeni smo vrlo niskim kvotama, pogotovo za turizam i zaista je teško naći kvalitetnu radnu snagu. Preostaje nam jedino educirati djecu od malih nogu, promovirati zanimanje u turizmu, pokazati onu lijepu stranu tih zanimanja. Ako mislimo pružati turizam visoke kvalitete onda prvo moramo misliti o radnoj snazi, a jedna od poluga koju smo mi zamislili je projekt Međunarodnog edukacijskog centra izvrsnosti u turizmu koji je u fazi prijave na EU fondove. Tu je riječ o dualnom obrazovanju kojim želimo napraviti kombinaciju prakse u tvrtkama i obrazovanja mladih. Predložili smo edukacijski centar u koji bi dolazili polaznici iz svih grana turizma koji će ujedno raditi i biti na praksi te tako izmjenjivati iskustva s polaznicima iz tog našeg mediteranskog kruga. Cilj nam je promovirati izvrsnost. Primjericem, doveli bismo talijanske kuhare koji bi počavali o talijanskoj kuhinji, napravili bismo taj međunarodni splet i profesora, stručnajka, studenata i učenika koji bi učili jedni od drugih. Time bismo mladima pružili mogućnost da dobiju najbolja znanja u svojoj zemlji, a ne da nužno moraju odlaziti iz nje.