Uzmemo li samo punoljetno stanovništvo Hrvatske, oko 3.300.000 ljudi, ispada da covid-potvrde ili covid-putovnice ili zelene potvrde zasad ima samo 26 posto odraslih Hrvata, recimo četvrtina. Međutim, njih dvostruko više na svoju potvrdu ima pravo, točnije 1.647.156 onih koji su cijepljeni, prema podacima Ministarstva zdravstva od početka kolovoza (tu nisu ubrojeni oni koji su preboljeli covid).

Zašto ih samo polovica ima potvrdu? Razlog je vjerojatno nesnalaženje na platformi e-Građani, čemu se sada pokušava doskočiti – pa se covid-potvrda može preuzeti u HZZO-u ili u ljekarni. Ili je možda ta polovica koja nije povukla svoje covid-potvrde starija populacija koja i tako nikamo ne zalazi, ne putuje niti pohodi partije, piše Jutarnji list.

Već od 16. kolovoza

Bez potvrde o cijepljenju neće se moći u restoran, teretanu ili događaje u zatvorenom prostoru

Nema čvrstih smjernica za jesen

Kaić pojasnio problem s covid potvrdama te zašto je i dalje ograničen rad kafića

No, sustavi javne uprave nisu naša tema. Naša je tema činjenica da bi covid-potvrda uskoro mogla dominirati našim životima. Mogli bismo je vaditi i pokazivati već na jesen jednakim automatizmom kao što sada stavljamo masku na lice prije ulaska u trgovinu (iako smo mislili da se na to nikada nećemo priviknuti). Covid-potvrda koja sadrži QR-kod da osoba zadovoljava jedan od tri uvjeta – da ima primljene dvije doze cjepiva, da je preboljela covid u posljednjih šest mjeseci ili da ima negativan test ne stariji od dva dana – sudeći prema svim najavama, postat će ultimativni dokument za konzumiranje bilo kakvog javnog sadržaja. I to već od jeseni. Recimo, za odlazak u šoping-centar, u bolnicu, u trgovinu, noćni klub, na utakmicu, u muzej, na koncert, na bilo kakvo okupljanje u zatvorenome, ali i za javni prijevoz, vlak ili avion.

Od početka srpnja ona je već službeno u upotrebi na razini Europske unije. I to ne samo za putovanja i prelaske granica. U Francuskoj je ovaj tjedan na snagu stupio zakon, potvrđen od francuskog Vrhovnog suda, da je covid-potvrda obvezna za… uglavnom sve segmente života: ulazak u kafić, restoran, kazalište, sajam, za bazene, muzeje i noćne klubove, a pokazuje se na ulazu u zrakoplov, vlak i autobus. Pa i u Hrvatskoj se covid-potvrde polako infiltriraju u naše živote. Bile su obvezne na nedavno održanoj nogometnoj utakmici Istre 1961 i Gorice, na riječkoj Rujevici, gdje su se očitavale na ulazu. Navijači bez potvrde ostali su ispred ulaznih vrata. Isto je bilo i na Motovun Film Festivalu, za svaku projekciju u zatvorenome – potvrda, za gledanje teniskog meča na Croatia Open Umaga opet – potvrda, na koncertu Thompsona u Sinju – potvrda, na svakoj svadbi koja se održava u svadbenoj sali.

Prema informacijama iz Nacionalnog stožera civilne zaštite, izgledno je da će covid-potvrde nakon završetka turističke sezone postati u Hrvatskoj obvezne i koristiti se kao zamjena za maske – za ulazak u bolnice, u škole, javni prijevoz i prostorije javne uprave (ako ne uspije cijepljenje svih učitelja, vozača javnog prijevoza, odgojitelja, zaposlenika na šalterima). Također, potvrde se planiraju i za ulazak u sve prostore gdje se okuplja veći broj ljudi, što uključuje i trgovačke centre.

Jasno je da uvođenje potvrda i otežavanje pristupa javnim sadržajima predstavlja suptilni pritisak na cijepljenje, koje vladajući zasad nemaju hrabrosti učiniti obveznim. No, je li zabrana sudjelovanja u javnom životu ako nemaš iskaznicu kojom dokazuješ svoje zdravlje kršenje ljudskih prava? Covid-potvrde bi zbilja mogle dovesti do nekih dvojbenih situacija. One, iako neobavezne, otvaraju prostor za potencijalnu socijalnu isključenost i nejednakost.

“Zabrana ulaska u trgovine predstavljala bi prevelik teret za osobe koje nemaju covid-potvrdu, a takvo ograničenje vrlo izvjesno ne bi prošlo provjeru ustavnosti”, smatra Mato Palić, profesor Pravnog fakulteta u Osijeku i ustavnopravni stručnjak.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’