Samo Grad Zagreb, kao regija, u Hrvatskoj po Eurostatovim procjenama ulazi među one s najvišim udjelom visokokvalificiranih radnika.

Ta skupina, koju čine radno aktivne osobe u dobi između 25 i 64 godine, zaposleni kao menadžeri, stručnjaci, tehničari i srodni stručnjaci, u glavnom hrvatskom gradu čini 57,03 posto svih zaposlenih.

Taj udjel svrstava Zagreb među urbana područja, u kojima je uglavnom i smješten ovaj dio tržišta radne snage, i to skupinu od tek njih 50-ak od ukupno 241 prijavljenih NUTS-2 regija, a u kojima je ova skupina zaposlenika veća od polovice svih zaposlenih.

Urbani centri
Prosjek udjela visokokvalificiranih radnika u ukupnom broju zaposlenih na razini svih NUTS-2 regija u zemljama članicama za prošlu godinu iznosio je 44,2 posto, no ostale hrvatske regije nisu prešle taj prosjek. Štoviše, Panonska Hrvatska, iz koje je i emigrirao najveći broj stanovnika u posljednjem desetljeću, nakon ulaska Hrvatske u EU, među europskim je regijama s najnižim udjelom visokokvalificiranih zaposlenika.

Na razini prošle godine taj joj je prosjek iznosio tek 27,96 posto. U odnosu na ovu istočnu regiju, nešto bolji pokazatelji su za Sjevernu Hrvatsku, s 30,96-postotnim učešćem, a zanimljivo je da, unatoč percepciji da živi od turizma i rente, Jadranska Hrvatska ima bolji rezultat od ove dvije regije.

Više od trećine, točnije 34,6 posto zaposlenika čine joj visokokvalificirani radnici. No, i Jadransku Hrvatsku ostvareni postotak svrstava među ruralne regije i periferna područja, odnosno područja koja su nekad bila industrijska središta, a koja danas ulaze među one s manjim učešćem visokokvalificiranih zaposlenika.

Podaci Eurostata, naime, upućuju na zaključak da je najveća koncentracija visokokvalificiranih radnika u urbanim regijama, i to najviše regijama glavnih gradova. Ukupno se manje od polovice NUTS-2 regija u EU može pohvaliti da ima iznadprosječno učešće visokokvalificiranih zaposlenika, točnije, 106 regija.

Primjetno je da najveći dio ove radne populacije imaju regije na europskom sjeveru, dok u regijama na južnoj polovici Unije prevladavaju one s manjom zastupljenošću. Rekorderi po udjelu visokokvalificiranih zaposlenika tako su u švedskom Stockholmu (čak 73,6 posto), te Utrechtu u Nizozemskoj (68,9 posto), Luksemburgu (67,4 posto) i belgijskoj pokrajini Valonski Brabant (65,8 posto).

U 24 europske regije su, pak, visokokvalificirani radnici činili manje od 29,5 posto ukupne zaposlenosti, od čega je najveći dio bio u Grčkoj, u 10 regija, te 6 regija u Rumunjskoj i 4 u Bugarskoj. Na samom dnu po udjelu visokokvalificiranih radnika je tako grčka regija Sterea Ellada (21,8 posto) i Ionia Nisia (22,3 posto), te rumunjska regija Sud-Muntenia (22,8 posto).

Loša situacija u regiji
Iz izvješća Eurostata dostupni su i podaci za 26 regija iz zemalja koje nisu članice, te je vidljivo i da među zemljama nastalima nakon raspada bivše SFRJ većina regija ima manje učešće visokokvalificiranih zaposlenika.

U Sjevernoj Makedoniji je, primjerice, udjel ove kategorije 30,8%, dok je u Srbiji najveći među njezine četiri regije u Beogradu (45,91 posto), a nešto slabija je zastupljenost u Vojvodini (31,14%), dok u regijama Južne i Istočne Srbije, te Šumadiji čine tek četvrtinu zaposlenih. Nešto bolja situacija je u Crnoj Gori, u kojoj je ova radna populacija na razini 37,6%, dok za BiH nema podataka.

U odnosu na Hrvatsku, susjedna Slovenija ima manje regija i manje razlika u zastupljenosti visokokvalificiranih radnika. U Zapadnoj Sloveniji ih je 54,4%, a Istočnoj Sloveniji 42,8%.

Ovo se praćenje podataka na regionalnoj razini smatra važnim jer pokazuje potencijal za razvoj gospodarstva pojedinog područja, budući da se visokokvalificiranost u pravilu smatra ključnom za pokretanje istraživanja i rast produktivnosti.