Ako se pita politiku, odnosi Hrvatske i Slovenije vrlo su dobri. No, činjenica da sva tri ministra koja su sudjelovala na konferenciji “Hrvatska i Slovenija, povezane i kapitalom”, koja je rezultat zajedničkog projekta Poslovnog dnevnika i slovenskog Časnika Finance, pozivaju na jaču suradnju i povezanost govori da bismo mogli i morali biti mnogo bolje. Prilika i potencijala je napretek, a brojne investicije hrvatskih poduzetnika u Sloveniji i obrnuto potvrđuju koliko mogu biti plodonosne. Još kada bi ih bilo više.
Brojke koje je iznio Ante Šušnjar, hrvatski ministar gospodarstva, u uvodnom izlaganju kažu da je Slovenija treći vanjskotrgovinski partner Hrvatske, dok je hrvatska najveće inozemno tržište za slovenske investitore.
“Više od trećine svih slovenskih inozemnih investicija dolazi u Hrvatsku u kojoj je do danas ostvareno 2,6 milijardi eura ulaganja. Istodobno, hrvatske investicije u Sloveniji dosegnule su 1,5 milijardi eura”, rekao je Šušnjar, dodajući da investicijska isprepletenost nije samo pitanje statistike, već pokazuje duboku organsku povezanost.
“One, između ostalog, predstavljaju zdrav temelje za još jaču suradnju”, ističe Šušnjar poručujući slovenskom kolegi Matjažu Hanu, ministru gospodarstva, turizma i sporta, da Slovenija nema većeg prijatelja od Hrvatske, ali i obrnuto.
Han mu poručuje da će za podizanje suradnje ključno biti povjerenje, što je jedino što može stvoriti mostove koji će spojiti ljude te tako stvoriti nove ideje i prilike. U turbulentnim geopolitičkim odnosima s ratom na tlu Europe i američkim prijetnjama uvođenja carina Han smatra da udruživanjem “možemo biti europska priča o uspjehu”.
Suradnja u turističkom sektoru mogla bi biti primjer razvoja odnosa u drugim sektorima. Dvije male, ali značajne europske turističke destinacije, već se neko vrijeme zajednički predstavljaju na tržištima SAD-a, Južne Koreje i Kine, čime dijele budžet, ali i stvaraju zajedničke proizvode, rekao je Tonči Glavina, ministar turizma i sporta.
Tu će praksu nastaviti, kaže, dodajući da je sve više slovenskih investicija u turizam, izdvajajući onu u Terme Tuhelj vrijednu 27 milijuna eura koju je država podržala s 6,6 milijuna eura iz NPOO-a. U području turizma ne mogu se zanemariti i ulaganja slovenskih građana u nekretnine na Jadranu.
Alijansa u energetici
Iako politika naglašava važnost suradnje i njezino jačanje, ostaje činjenica da dvije države praktički pa nemaju zajedničkih strateških projekata. Na pitanje Petera Frankla, direktora i glavnog urednika Financi, vidi li priliku za stvaranje strateške alijanse dviju zemalja hrvatski ministar gospodarstva odgovora da takvu alijansu već imamo i to na području energetike.
No, Nuklearna elektrana Krško jedina je zajednička investicija dviju države. Usto, vrlo je upitno hoćemo li nastaviti surađivati na njenom proširenju. Na konferenciji Poslovnog dnevnika i Financi Šušnjar, koji je prije samo par mjeseci poručio da nije sklon suradnji na proširenju, odnosno da bi Hrvatska trebala graditi vlastiti modularni reaktor, sada pak poručuje da je zainteresiran razgovarati na tu temu. Istovremeno, i Hrvatska i Slovenija uvoze 50 posto primarne energije.
Dok se političari ne odluče kako će konkretno djelovati, poduzetnici razvijaju i grade odnose, iako im to često nije lako. O kakvim se zaprekama radi najbolje svjedoči odgovor Klemena Šešoka, direktora Iskre, koji na pitanje o problemima s kojima se slovenski investitori susreću u Hrvatskoj kaže: “Prvi problem neću reći, ali ga svi znaju”. Iako ne možemo tvrditi, pretpostavljamo da je Šešok mislio na određenu nepoželjnost slovenskih ulagača u Hrvatskoj.
Doduše, to se ne vidi slučaju Iskre, vlasnika zagrebačke Elke i brodogradilišta u Šibeniku koji je negativne poslovne rezultate posrnule kompanije pretvorio u pozitivne u samo 90 dana nakon preuzimanja. Lani su, kaže Šešok, više od pola proizvodnje ostvarili u Hrvatskoj te planiraju daljnja širenja i preuzimanja. “Vjerujem da ćemo već 2026. biti blizu 300 milijuna eura prihoda”, kaže direktor Iskre dodajući da su u posljednje četiri godine u Hrvatskoj uložili gotovo 60 milijuna eura za što nisu dobili niti eura subvencije.
Nedostatak potpora u poslovanju, doduše, ne slaže se u potpunosti s izlaganjima ekonomista i konzultanta na konferenciji, a prema kojima je Hrvatska porezno i po iznosu potpora mnogo konkurentnija investicijska destinacija od Slovenije.
Što su nacionalni interesi?
Kako je iznio Pere Mioč iz Forvis Mazarsa, investitor koji se odluči na gradnju logističko-distributivnog centra u Hrvatskoj ostvarit će oko 12 milijuna eura direktnih poticaja koje tvrtka može iskoristiti u deset godina. U Sloveniji bi, s druge strane, investitor mogao ostvariti tek dva milijuna eura poticaja. Uz bolji sustav potpora za investicije, Hrvatska je i porezno konkurentnija pa su posljednjih 20 godina mnoge multinacionalne kompanije svoje sjedište iz Ljubljane preselile u Zagreb, rekao je Dušan Jeraj, partner iz iConsulta.
Ipak, Slovenija je industrijski mnogo razvijenija od Hrvatske. “Za razliku od Hrvatske Slovenija je uspjela zadržati visok udio prerađivačke industrije i s njom povezane profesionalne usluge”, istaknuo je Mario Holzner, izvršni direktor u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije. Upravo je jaka industrija razlog zašto Slovenija “šiša” u ekonomskim trendovima iako domaće gospodarstvo posljednjih par godina raste nešto brže od slovenskog. Goran Šaravanja, glavni ekonomist HGK-a, ističe da je kupovna moć u Sloveniji 15 posto viša nego u Hrvatskoj. Također, Slovenija bilježi višak na tekućem računu od 4,4 posto, dok Hrvatska ostvaruje manjak od 1,2 posto.
Jače povezivanje dvaju gospodarstava, u konačnici, može polučiti samo pozitivne rezultate. Do sada, nažalost, to niti jedna politika nije ozbiljno shvatila. “Iznimno je bitno da znamo što su naši nacionalni interesi. Uvijek sam bio protiv toga da se naši najjači brendovi prodaju financijskim fondovima umjesto investitorima iz regije. Ako dođe do krize bit će jako važno tko je vlasnik, je li to investitor iz Londona koji u glavi ima samo Excel tablicu ili domaći poduzetnik”, poručuje direktor Šešok iz Iskre.
