Usvajanjem izmjena Zakona o privatizaciji Ine, koje će se pamtiti i po odzvanjanju pjesme “Ustani bane” u sabornici, otvoren je put za dogovor s mađarskim Molom oko preuzimanja kompanije.

Zakon je izglasan sa 74 glasa za i dva protiv, uz protestno napuštanje dvorane članova oporbe. Izmjenom članka 10. koju je tražila Europska komisija, ali za čiju odgodu država nije iskoristila argumente koje bi, po uvjerenju poznavatelja briselske procedure, EK uvažila, država gubi utjecaj na upravljanje kompanijom.

Konkretnije, odrekla se ekskluzivnih prava vezanih uz kontrolu nad promjenama u vlasništvu Ine, mogućnosti veta na određene odluke Uprave te prava prvokupa cjelokupne ili dijela imovine.

Mol sada može kupiti ili, ako stoje dugogodišnje špekulacije, samo obznaniti da ima više od 50% dionica, a trenutno je službeno u posjedu 49,1%. Idući korak bio bi ishođenje suglasnosti resornog ministra energetike i predaja dugoročnog poslovnog plana, a temeljem njegovog mišljenja Vlada u roku od 30 dana donosi odluku o suglasnosti za stjecanje većinskog udjela.

Za uskraćivanje suglasnosti ostavljen je po kritičarima usvojenog zakona vrlo širok i nedovoljno definiran pojam “opasnosti od ugroze, sigurne, pouzdane i redovite opskrbe energijom i zaštite infrastrukture”. Ministar i Vlada na dostavljeni plan i ne moraju odgovoriti, a njihova jednomjesečna šutnja znači da su suglasni sa stjecanjem dionica.

Nakon što Ina dobije većinskog vlasnika, država će, dok posjeduje dionice, imati dva člana uprave, no bez prava glasa. Ti će menadžeri moći dojaviti resornom ministru eventualne sporne odluke Uprave, a u tom slučaju država bi mogla sudski oduzeti suglasnost za stjecanje dionica. Sve to, i dojava i reakcija ministra, predviđena je u rokovima od tek osam dana, a ne zatraži li sudsku mjeru, smatrat će se da je ministar suglasan.