U nedavnom se razgovoru za Jutarnji list potpredsjednik Vlade Damir Polančec pohvalio kako je od predsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju Vedrana Duvnjaka konačno dobio prezentaciju o mogućem preustroju te institucije i nacrt zakona o zatvorenim investicijskim fondovima, te je izrazio uvjerenje da će konačno pronaći model prema kojemu bi se ta institucija pretvorila u učinkovitije tijelo za upravljanje državnom imovinom. Poslovni je dnevnik već proljetos izvijestio kako je Duvnjak razradio tri moguća koncepta reorganizacije Fonda – prvi podrazumijeva nastavak sadašnjega koncepta uz uvođenje zatvorenih investicijskih fondova u koje bi bio prebačen financijski stabilan dio portfelja, dok bi nekretnine bile prenesene na Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom.

Djelatnost Fonda
U drugom bi modelu temeljna djelatnost Fonda bila proširena na restrukturiranje tvrtki iz portfelja, a u trećem bi se konceptu pod “jednu kapu” stavilo svu državnu imovinu, uključujući i poljoprivredno zemljište i šume. No priliku da izloži te modele Polančecu kao predsjedniku Upravnog odbora dobio je tek prošlog mjeseca uoči Polančecova odlaska na godišnji odmor, a navodno se o samim konceptima na tom sastanku i nije govorilo, nego su dominirale druge, tekuće teme iz domene HFP-a. No najave osnivanja ZIF-ova ponovno su na noge digle sindikalne redove kako one u samom HFP-u, koji se protive tom modelu preustroja, tako i sindikalnog predstavnika u Upravnom odboru HFP-a Ozrena Matijaševića. On je dodatno revoltiran i što o preustroju administrativne privatizacijske infrastrukture, ali i promjeni same privatizacijske politike nema rasprave na radnoj skupini, u kojoj je i on sam član, a koju je osnovala Vlada u lipnju prošle godine nakon izbijanja afere Maestro, koja je i bila povod planiranom gašenju Fonda. U radnu su skupinu imenovani i predstavnici Ureda predsjednika Stjepana Mesića, Vlade i MUP-a, USKOK-a, DORH-a, Državne revizije, Hanfe, SOA-e, te Ekonomskog instituta i Pravnog fakulteta, no nema spoznaja da se skupina ikada službeno sastala i razmatrala mogućnosti transformacije HFP-a i promjene koncepta privatizacije. Međutim, ideju nastavka tog procesa kroz ZIF-ove, koju su javno osudili oporbeni stručnjaci, poput bivšeg predsjednika Upravnog odbora HFP-a Slavka Linića, a koju Polančec i dalje zagovara, odbija i sindikat.

Okosnica privatizacije
“To ne može nikako biti okosnica daljnje privatizacije, jer u portfelju HFP-a malo je dionica zdravih tvrtki. Nažalost, uglavnom su preostale problematične tvrtke s velikim dugovanjima, koje je nužno restrukturirati i repozicionirati, što drugim riječima podrazumijeva i drugačiji pristup u privatizaciji”, pojašnjava Matijašević, nastavljajući kako inzistiranje na ZIF-ovima znači i izvršenje sramotnog obećanja Vlade Bruxellesu da u privatizacijskim natječajima više neće postavljati socijalne uvjete, odnosno klauzule o zadržavanju zaposlenosti i djelatnosti tvrkte kroz određeno razdoblje. Filozofija privatizacije kroz ZIF-ove u suprotnosti je, ističe Matijašević, sa smislom privatizacije kroz koju je upravo važno očuvati proizvodnju i što veću zaposlenost, dok je smisao ZIF-ova je ostvariti što veću zaradu. “Nisam protiv ZIF-ova ako se ustanovi da u porftelju ima dosta manjinskih udjela u solidnim tvrtkama koje bi mogle ući u taj koncept, no sumnjam da će se pregledom portfelja ustanoviti takvo stanje”, zaključuje Matijašević.