Mlijeko se do 1963. godine u Hrvatskoj prodavalo gotovo isključivo u staklenim bocama. Iako nitko ni danas ne dvoji da staklenka  odlično čuva svojstva sadržaja pa tako i mlijeka, od njih se ipak odustalo radi problema u transportu, što je dovelo do velikog razvoja tetrapak ambalaže.

Razvoj tetrapak ambalaže vezan je uz švedsku tvrtku Tetra Pak po kojoj je ta vrsta ambalaže i dobila ime. Patent je djelo Ruben Rausinga, osnivača Tetra Paka 1929. kada se kompanija bavila papirnatom ambalažom. Sadašnja tetrapak ambalaža prvi puta je proizvedena tek nakon 30 godina rada tvornice. Na razvoj tvrtke Tetra Pak značajno su utjecali Ujedinjeni narodi, pogotovo UNICEF. Naime, nakon Drugog svjetskog rata UN je uložio velike napore i novac za eliminaciju gladi u svijetu,  pri čemu su posebno bili aktualni programi koji su promicali pravo djece na čašu mlijeka dnevno. Kako je mlijeko teško distribuirati u staklenim bocama ili većim metalnim kantama, sterilni i otporni tetrapak pokazao se kao odličan izbor.

Prvu liniju s pakiranjem mlijeka u tetrapak ambalažu u Hrvatskoj je uveo Dukat već 1963. godine. Iako se i danas najveći dio mlijeka u Hrvatskoj puni u tetrapak sve je izraženiji trend rasta plastične PET ambalaže. Tetra Pak svojom ambalažom opskrbljuje najveće mljekare – zagrebački Dukat, varaždinsku Vindiju i osječki Meggle, ali i mnoge male prerađivače mlijeka. Iako ne raspolažu preciznim podacima, u Tetra Paku procjenjuju da više od 50 posto njihove ambalaže, koju prodaju hrvatskim tvrtkama, otpada upravo na mlijeko i mliječne proizvode, a ostakak tetrapak ambalaže otpada na sokove, rajčicu, vino te ostale tekućine.  Unutar EU Belgija i Luksemburg sa 80 posto prednjače u recikliranju tetrapak ambalaže, u Njemačkoj u reciklažu odlazi oko 70 posto dok se prema nekim procjenama u Hrvatskoj reciklira tek 10 posto.