Lista top deset dioničara Podravke od prošlog tjedna izgleda nešto drukčije nego tjedan prije. Na njoj više nema norveškoga Skagen fonda. Podaci SKDD-a s kraja prošlog tjedna potvrdili su da je najveći dio od 520.000 protrgovanih dionica završio kod dva mirovinska fonda. Raiffeisen OMF je dokupio 250.000 dionica i skočio sa 5,27 na 8,78%, dok je PBZ-CO kupnjom 150.000 dionica dohvatio 13% i prometnuo se u pojedinačno najvećeg dioničara.

Računajući i dobrovoljne fondove, udjel mirovinaca u Podravki popeo se tako na 50-ak posto, a u glasačkim pravima i nešto više.  To je samo potaknulo novi krug spekulacija o većem vlasničkom preslagivanju u Podravki, u režiji Atlantic grupe Emila Tedeschija. Hoće li podebljavanje pozicija mirovinaca ispasti katalizator za taj projekt? Većina burzovnih aktera smatra da to neće biti presudno ni za tempo ni za ishod Atlanticova plana "poklapanja" Podravke i spajanja dviju kompanija, mada on podrazumijeva upravo podršku mirovinaca. Ta priča je kompleksna, u njoj ne igra tek logika sinergijskih argumenata. Ne čudi stoga što su se podravkaši i lokalne vlasti u Koprivnici uznemirili.

Podravka za njih nikad nije bila tek d.d. čija sudbina ovisi o preferencijama (većine) dioničara. Slično vrijedi i za politiku na nacionalnoj razini. Vlada Tihomira Oreškovića Podravku je, doduše, skinula s liste kompanija od strateškog interesa. Ali sad je upravljanje državnom imovinom i portfeljem dionica došlo pod ingerenciju novoga ministarstva na čelu s Goranom Marićem, s kojim će se zasigurno redefinirati i strategija Vlade u tom području. Iako država ukupno drži samo 25 posto Podravke, ona je važna i kao stakeholder i nitko se, pa ni Atlantic, ne bi upuštao u takav projekt samo golom prevlašću glasova. Oko Tedeschijevih ambicija prema Podravci već otprije nema dvojbi, a nedavno je, navodno, na radnom skupu s timom svojih direktora i rekao kako će "dogodine biti duplo veći". Upućeni u taj projekt kažu kako on "definitivno nije mrtav, ali ni do kraja razrađen, daleko je još od eventualnog dogovora".

Nešto kao "niski rohbau", zagonetno opisuje naš sugovornik. Ipak, to ne isključuje "ubrzanje radova". Prije toga, međutim, moralo bi se otkloniti mnogo "ali". Pritom je najmanje sporno to da spoj Podravke i Atlantica načelno poslovno ima smisla.U nabrajanju argumenata "za" najčešće se ističu oni vezani uz ekonomiju obujma (sinergijski učinci u smislu distribucijskih kanala i izvoznih tržišnih pozicija), smanjenje općih troškova i upravljačka poboljšanja. Oprečna stajališta uglavnom se odnose na model povezivanja kako su ga zamislili u Atlanticu, odnosno propitivanju uloge i vrednovanja jedne i druge kompanije.Tržišna kapitalizacija Alantica danas iznosi oko 2,9 milijardi kuna ili oko 400 milijuna kuna više nego Podravkina. Pritom treba imati na umu da na cijenu obiju najveći utjecaj imaju mirovinski fondovi. Oni su, pak, istodobno dioničari i Podravke i Atlantica, s tim da u Atlanticu drže ukupno 30-ak posto.
 

No, izloženosti im nisu ravnomjerno raspoređene, pa tako ni interesi. Primjerice, PBZ-CO u Podravci drži 13 posto, u Atlanticu manje od 3 posto. I prilikom ovoljetnih natezanja oko promjena u Nadzornom odboru pokazalo se da mirovinci nisu baš homogena skupina.Uz to, njihove pozicije dijelom su determinirane i širim poslovnim odnosima i interesima. Podravka je poslovno više vezana uz PBZ, dok Atlantic prate Zaba i Raiffeisen. Predsjednik Uprave Podravke Zvonimir Mršić nedavno je poručio kako ona "više nije lovina, nego lovac" te da "više ne bi trebalo govoriti o tome da će Atlantic preuzeti Podravku, već bi se moglo dogoditi baš obrnuto".

Istina je da Podravka ove godine bilježi dvoznamenkast porast ključnih pokazatelja, a Atlantic pad prihoda i opertivne dobiti. Istina je i da je Atlantic zaduženiji od Podravke. Atlanticov neto dug danas iznosi 1,68 milijardi, a Podravkin je pola milijarde kuna manji. Na kraju 2015. Atlanticov je neto dug bio triput veći od EBITDA, a Podravkin dva puta (na kraju rujna 2,2x). Međutim, uspoređujući ih dulje razdoblje, u smislu kvalitete upravljanja stvari ne izgledaju dobro za Podravku. Prije deset godina Atlantic je s manje od 1200 zaposlenih imao prihod od prodaje na razini 1,1 milijarde kuna, a Podravka je tada imala šest puta više zaposlenih i prodaju od 3,4 milijarde.

Deset godina kasnije Atlantic je stigao na 5,4 milijarde prodaje, a Podravka je na 3,8 milijardi.Sve u svemu, moguće povezivanje Atlantica i Podravke neće proći ili pasti na mogućnosti financiranja jer novca na tržištu ima, a scenarij preuzimanja uglavnom je podrazumijevao i da mirovinski fondovi Atlanticu posluže kao poluga. Procjene su da bi mu uz današnju valuaciju Podravke (oko 2,5 mlrd. kuna) za taj projekt na kraju trebalo 1,5 do 2 milijarde kuna. Što o tome misli država kao 25-postotni dioničar? "Malo strpljenja, molim", na naš je upit o stavu nadležnoga novog ministarstva odgovorio Goran Marić.
 

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju