Najveće domaće institucionalne ulagače, obavezne mirovinske fondove, očekuje velika promjena regulatornog okvira, zasad ne ona kojoj se svi nadaju – povećanje izdvajanja za drugi stup, već uvođenje generacijskih potportfelja. Financijski teška 2008. godina, koja je srušila prinose mirovinskih fondova 10-ak posto, kada su se mogli čuti prigovori na uspješnost reforme zbog gubitka imovine članova, potaknula je mirovince da preuzmu inicijativu. Stoga se posljednjih pola godine na relaciji četiri obavezna mirovinska fonda – Hanfa radi na konceptu potportfelja koji bi mogli zaživjeti do 2013.

A,B,C potportfelji ili fondovi
Ideja se pojavila još 2001., no tek se nakon ispuhavanja balona na tržištu kapitala i pada cijena vrijednosnica počinje operacionalizirati. “Ideja je da se ljude s približavanjem mirovini vodi ka konzervativnijim ulaganjima štednje za mirovinu, a mladi radnici mogu štedjeti u rizičnijim oblicima jer će u slučaju gubitaka imati dovoljno vremena da im se ušteđevina oporavi.Sustav generacijskih potportfelja operacionalizira to načelo”, istaknuo je predsjednik Uprave AZ obaveznog mirovinskog fonda Dinko Novoselec na Konferenciji fondovske industrije u utorak u Splitu. Na tržištu bi i dalje baza bila četiri obavezna mirovinca (AZ, Raiffeisen, PBZ CO i Erste Plavi), ali svaki bi se ‘podijelio’ na tri fonda (A, B i C) i definirao sustav prelazaka među njima. Postojeći fond, a zasad se barata nazivom B fond (kao balansirani, odnosno uravnoteženi) ostao bi umjereno rizičan, A (aktivni) ostvarivao bi veće prinose, uz snažniju diverzifikaciju i fokus na dioničko tržište do 60 posto portfelja, dok bi primarni cilj C fonda (konzervativan) bio očuvanje vrijednosti ulaganja.

Rizično do 45. godine
Postojeći članovi fonda automatski bi se prebacili u balansirani B fond, osim onih članova s navršenih 55 godina života i više, kojima bi startna pozicija bila najmanje rizičan C fond. Mlađima se omogućuje da odaberu ulazak u A fond, najduže do 45. godine. Kao izbor, bez obzira na godine, otvoren bi bio C fond za sve osiguranike neskloni riziku, no prijedlog je da najkasnije pet godina prije umirovljenja svi osiguranici automatski postaju članovi C fonda. Za one koji tek počinju radni vijek, situacija je nešto drukčija. Do 40. godine automatski bi ulazili u najrizičniji fond, dok bi bilo zabranjeno ulaziti u A fond iznad 45. godine života, odnosno u B fond iznad 60. godine. “Pokušavali smo napraviti projekcije prinosa, no bez dulje povijesti tržišta kapitala to nije moguće bez pretjeranih divergencija. Ideja je da bi balansirani fond imao sadašnje prinose dva do tri postotna boda iznad inflacije, dok bi rizičniji fond imao do 2 boda viši prinos, a konzervativni toliko manje od balansiranog”, istaknuo je Novoselec. Iako su se struka i regulator u načelu dogovorili oko koncepta, razilaženja su još oko pitanja treba li se raditi o potfondovima ili samo potportfeljima. Predsjednik Uprave Hanfe Ante Samodol smatra da novi fondovi nisu rješenje zbog toga jer znače nove troškove. “Hanfa neće dozvoliti nove fodove jer je i sada pitanje troška mirovinskog sustava značajno”, naglasio je.

Ante Samodol:

Preskupa Fina
Društveni trošak mirovinskog sustava do 2009. iznosio je 2,2 milijarde kuna, a svoju dozu odgovornosti za to snosi upravo Vlada. Naime, gledano u strukturi troškova, samo se Fini mjesečno plaća između 7 i 9 milijuna kuna za obradu podataka. “Ti bi troškovi realno mogli biti upola manji, no Fina bi tada vjerojatno bila na koljenima”, rekao nam je predsjednik Uprave Hanfe Ante Samodol. Dodao je da je smanjivanjem naknada s 1,2 na 0,75 posto Hanfa uzela društvima za upravljanje mirovinskim fondovima oko 300 milijuna kuna, odnosno na taj je način vraćen članovima fondova.