Dosadašnji potpredsjednik Sabora Darko Milinović i državni tajnik Ante Zvonimir Golem dvojica su najozbiljnijih kandidata za budućeg ministra zdravstva. U konkurenciji su još i ravnatelj splitske bolnice Dujomir Marasović, a spominje se da bi HDZ na tom mjestu volio vidjeti i Milana Kujundžića, ravnatelja KB Dubrava.

Neželjena fotelja
Iako službeni razgovori o ministarskim foteljama tek predstoje, teško da će ijedan od njih s veseljem pristati uskočiti na novu dužnost, i to ne samo zato što ga čeka mnogo posla i što je po prirodi stvari riječ o najmanje populanoj fotelji. Novog ministra zdravstva čeka mnogo oštrije trnje, jer će morati stati iza reorganizacije sustava zdravstvenog osiguranja, odnosno povećanja participacija u zdravstvu. To će definitivno biti najomraženija odluka nove Vlade Ive Sanadera na koju će skočiti čitava javnost, sindikati, udruge pacijenata… Ni koalicijski partneri neće biti sretni jer je povećanje participacija u oštroj suprotnosti s njihovim programima, tako da će ih HDZ morati dobro podmazati da smire duhove. Darko Milinović prvi je izbor za novog ministra zdravstva. Milinović je ravnatelj Opće bolnice Gospić, po struci ginekolog, a javnosti je među ostalim poznat kao jedan od građana Gospića koji se lancima vezao za spomenik na glavnom gradskom trgu u znak protesta zbog suđenje generalu Mirku Norcu. Prelazak državnog tajnika Ante Zvonimira Golema u ministarsku fotelju bio bi više nego logičan budući da je Golem, inače kirurg, vrlo često odrađivao posao ministra Nevena Ljubičića. Golem je operativac, dobar je u komunikaciji i veoma je dobro upoznat s problematikom sustava koji je prilično kompliciran nekome tko bi na Ksaver došao izvana, tako da bi njegov izbor značio najmanje praznog hoda. Iako se nikad nije posebno isticao u javnosti, s Golemom su relativno dobro surađivali i vječno nezadovoljni sindikalci, što Vladi i te kako mnogo znači. Kad bi se bivšeg ministra Andriju Hebranga pitalo koga bi volio na mjesto ministra, Milan Kujundžić najvjerojatnije bi bio njegov izbor jer ga je, uostalom, Hebrang i postavio za vlastitog pomoćnika, a Kujundžić je jedan od rijetkih ravnatelja bolnica kojeg Hebrang hvali i danas kad tvrdi da je odličan menadžer. Međutim, Milan Kujundžić u svoju je biografiju nepovratno ucrtao mrlju koja Sanaderovoj politici najmanje treba tako da će on teško ući u konkurenciju. U listopadu 2003., u Madridu, gdje je sudjelovao na kongresu gastroenterologa, Kujundžić je s nekolicinom kolega posjetio grob Ante Pavelića. Iako se opravdavalo da je posjet bio slučajan i isključivo plod radoznalosti, Kujundžića je madridski izlet stajao mjesta Hebrangova pomoćnika, a najvjerojatnije je i zacementirao njegove buduće političke ambicije. Kao četvrti kandidat spominje se Dujomir Marasović, ravnatelj splitske bolnice, no on će ponudu najvjerojatnije dobiti ako ju svi drugi odbiju, a veliko je pitanje bi li splitski ravnatelj ponudu prihvatio jer je već jednom odbio mjesto saborskog zastupnika.

Socijalna kategorija
Trebat će mnogo stranačke stege i uvjeravanja za budućeg ministra zdravstva, a taj će pak morati imati vrlo debelu kožu, ma koliko iza njega stajala Vlada. Opće je poznato da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja Europe u kojoj je zdravstvo gotovo u cijelosti socijalna kategorija, jer s jedne strane osiguranici relativno malo participiraju u troškovima vlastitog zdravlja, a istodobno je veoma mnogo kategorija građana oslobođeno plaćanja participacije. U Hrvatskoj 99 usluga i 90 lijekova plaća državno osiguranje, a samo jedan posto čini doplata osiguranika na ukupnu cijenu. U EU 80 posto usluga i 50 posto lijekova plaća državno osiguranje, a doplata osiguranika na ukupnu cijenu je 20 posto. Za razliku od EU, gdje je od doplate oslobođeno samo 10 posto stanovnika, u Hrvatskoj ih je oslobođeno čak 60 posto. Rezultat je nisko izdvajanje za zdravstvo pred kojim su zbog napretka u medicini sve veći troškovi. Stanovnik Hrvatske godišnje u zdravstvo uplaćuje 350 eura, a potroši 450, zbog čega se gomilaju dugovi dobavljačima lijekova, energenata, potrošnog materijala, a obnavljanje opreme i podizanje standarda u bolnicama ni ne može doći na red. Zdravstvo više novca ne može dobiti iz proračuna, jer se nema kome uzeti. Doprinosi se ne smiju podići jer to diže cijenu rada. Iako je povećanje broja osiguranika koji plaćaju participaciju ili pak povećanje participacije za specijalističke preglede naizgled napad na sustav solidarnosti, činjenica je da u današnjem sustavu nema solidarnosti i kvalitetno liječenje imaju samo oni koji imaju novca ili vezu. Ako u sustav uđe više novca osiguranika koji si to mogu priuštiti, bolje liječenje moći će se pružiti svima, uključujući socijalno ugrožene građane – tako će otprilike novi sustav osiguranja HDZ-ova Vlada, odnosno novi ministar morati objasniti razjarenim biračima. No vremena za to je malo i ako se u reformu zdravstvenog osiguranja ne krene u prvoj godini mandata, ona se može zaboraviti jer kasnije znači opasnu prijetnju za gubitak izbora, na što nijedna stranka na vlasti neće pristati.