Več četvrti liječnik najavio je dosad svoju kandidaturu za šefa HDZ-a, dvojica od njih zbog političke funkcije spremna su napustiti bolnicu, što su ovih dana napravila i dvojica od čak trojice liječnika koji su sjeli u Vladu. Manje nego u prošlim mandatima, doduše, ali i u ovaj saziv Sabora sjelo je znatno više liječnika nego što je društveni prosjek.

Istodobno, Hrvatska već godinama ima problem s nedostatkom liječnika, i to najviše specijalista u najproduktivnijoj fazi, poput ovih koji baš popunjavaju političke klupe. Prema broju liječnika Hrvatska se nalazi na 34. mjestu u Europi, a procjenjuje se da nam ih nedostaje oko 2000. Prema podacima HZJZ-a, u 2010. bilo je 5% specijalista manje nego u godini prije, ako se izuzmu neke specijalizacije koje su zbog zakona ponovno zaživjele, poput medicine rada. I među ovim doktorima koji rade, zabrinjavajuće je visok broj aktivnih liječnika na pragu mirovine, te jednako tako malen broj studenata medicine i onih koji će te studente učiti. Tako se stvara začaran krug jer se zbog nedostatka liječnika edukatora ne mogu povećavati upisne kvote na medicini, kad bi i bilo većeg interesa. A opet, koji je smisao da država u studenta medicine uloži oko 300.000 kuna da bi se ovaj otisnuo u politiku ili biznis, dva najčešća bijega hrvatskih doktora. Osim u politici, naime, velik broj liječnika karijeru je odlučio razvijati u farma kompanijama gdje kao stručni suradnici imaju znatno lagodniji život s jednakom ili boljom plaćom od one u zdravstvu. Rezultat svega toga je nužno pad kvalitete zdravstvenog sustava, ne samo javnog već i privatnog koje se ne može razvijati bez vrhunskih doktora, ma kakve aparate kupili vlasnici poliklinika.

E sad, možemo mi doktore koji se ostave liječenja zbog boljeg života i statusa u politici ili gdje drugdje osuđivati koliko hoćemo. U slobodnom svijetu svatko ima pravo birati kojim će putem krenuti, pa čak i u tako odgovornim profesijama poput medicinske. Licemjerno bi bilo prozivati ih za nemoralno ponašanje, pogotovo kad se vidi u kojim uvijetima u hrvatskom javnom zdravstvu radi dobar dio liječnika. Ne radi se o samoj prirodi posla koja je u svakom sustavu jednaka, i nijedan doktor ulaskom u bolnicu ne očekuje med i mlijeko. Ono što ih, međutim, čeka u bolnicama i sustavu koji balansira između lošeg upravljanja koji stvara suvišne troškove, besparice, oronulih objekata, zastarjele opreme, komplicirane administracije, političkog kadroviranja i svrstavanja po političkim bojama… to nitko ne može zamisliti dok ne osjeti na vlastitoj koži. Svatko pametan bježi glavom bez obzira, no nitko još nije uspio promijeniti stvari. Neki novi doktori sad su dobili svoju priliku, i bit će zanimljivo vidjeti kako ju koriste izvan svoje specijalističke ordinacije.