Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Matijašević: Opet ‘kutleraj’ u KIM-u

Autor: Marija Brnić
06. kolovoz 2007. u 06:30
Podijeli članak —

Radnici KIM-a tužit će Fond i Polančeca zbog prodaje Chemodermu

Sindikalac Ozren Matijašević na posljednjoj je sjednici Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju doveo Damira Polančeca, potpredsjednika Vlade i predsjednika UO HFP-a, u nezgodnu situaciju – morao je dodatno obrazlagati zašto inzistira na prihvaćanju ponude male i anonimne dugoreške tvrtke Chemoderm za kupnju karlovačke mljekare KIM, premda ona u naravi i nije posve korektna, čak niti nakon što se ponuđaču omogućilo da ju korigira.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Prvi put ste se otvoreno suprotstavili prijedlogu potpredsjednika Polančeca. Ukazali ste kako se zapravo prihvaća ponudu koja nas vraća u model privatizacije iz 1990-ih godina, kada je samo rijetkima bilo omogućeno zalaganje dionice koje kupuju. Jeste li nezadovoljni što niste uspjeli uvjeriti ostale članove UO-a u argumente koje ste podastrli?
Nezadovoljan sam iz razloga što je samo ključni argument kojega sam na sjednici iznio kao razlog neprihvaćanja Chemodermove ponude trebao biti dovoljan da se ne donese takva odluka. Takve odluke kakvu je Upravni odbor donio u slučaju prodaje KIM-a imali smo u vrijeme takozvanog “Kulteraja” i nesretan sam što tu pogrešku ponavljamo. To nije dobro, ni za KIM ni za društvo u cjelini. Dosad, otkad sam član Upravnog odbora HFP-a, nije se dogodio takav slučaj, jer su odluke koje se donosilo bile odgovarale sindikatima, no ovdje to nije slučaj. A s obzirom na to kakav je odnos snaga u upravnom odboru, očekivati je da bi se ovakve situacije mogle i ponoviti.

Sindikalac Ozren Matijašević na posljednjoj je sjednici Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju doveo Damira Polančeca, potpredsjednika Vlade i predsjednika UO HFP-a, u nezgodnu situaciju – morao je dodatno obrazlagati zašto inzistira na prihvaćanju ponude male i anonimne dugoreške tvrtke Chemoderm za kupnju karlovačke mljekare KIM, premda ona u naravi i nije posve korektna, čak niti nakon što se ponuđaču omogućilo da ju korigira.

Prvi put ste se otvoreno suprotstavili prijedlogu potpredsjednika Polančeca. Ukazali ste kako se zapravo prihvaća ponudu koja nas vraća u model privatizacije iz 1990-ih godina, kada je samo rijetkima bilo omogućeno zalaganje dionice koje kupuju. Jeste li nezadovoljni što niste uspjeli uvjeriti ostale članove UO-a u argumente koje ste podastrli?
Nezadovoljan sam iz razloga što je samo ključni argument kojega sam na sjednici iznio kao razlog neprihvaćanja Chemodermove ponude trebao biti dovoljan da se ne donese takva odluka. Takve odluke kakvu je Upravni odbor donio u slučaju prodaje KIM-a imali smo u vrijeme takozvanog “Kulteraja” i nesretan sam što tu pogrešku ponavljamo. To nije dobro, ni za KIM ni za društvo u cjelini. Dosad, otkad sam član Upravnog odbora HFP-a, nije se dogodio takav slučaj, jer su odluke koje se donosilo bile odgovarale sindikatima, no ovdje to nije slučaj. A s obzirom na to kakav je odnos snaga u upravnom odboru, očekivati je da bi se ovakve situacije mogle i ponoviti.

Kakve su reakcije radnika KIM-a na odluku Upravnog odbora? Hoće li sindikat poduzimati određene aktivnosti prema Fondu zbog odabira vlasnika kojeg oni smatraju nekompetentnim i financijski slabim?
Odmah su me obavijestili da će ići s tužbom protiv po njima štetnih odluka Fonda za privatizaciju.

Ima li pravnog temelja za to, budući da nisu stranka, a i praksu da se čak i sudionici u procesu privatizacije u startu, kod preuzimanja ponudbene dokumentacije, odriču unaprijed prava na žalbe zbog odluka Fonda.
Pravnici u sindikatu će se baviti time. No mene to i ne zanima, zanima me ima li pravnog temelja da Fond kao jamstvo može kupcu dati dionice koje su predmet kupnje?!

Kako komentirate da se nitko iz političke opozicije nije usprotivio ovakvoj odluci?
– Osim dijela medija, nitko nažalost ne problematizira ovakvu privatizaciju, što je poražavajuće. Jer upravo su predsjedniku države i svim političkim strankama puna usta toga da se treba obračunati s grijesima privatizacijske prošlosti, a zatvaraju oči pred primjerom takvog nezakonja koje se upravo događa. Ali nije sve gotovo s KIM-om. Još nije potpisan ugovor.

Je li ipak moguć socijalni mir u KIM-u ako nakon svega sindikalni apeli ne urode očekivanim rezultatom i potpiše se kupoprodajni ugovor?
– Ja sam u privatizaciji glasnogovornik radnika i na sjednici sam iznio njihov stav. Ako oni na koncu prihvate odluku Upravnog odbora, ja neću inzistirati da se izabere drugog ponuđača, koji je financijski snažniji i tvrtka iz branše. Ako strateški partner kojeg je Upravni odbor odabrao doista ima čvrsta jamstva, kako se tvrdilo na sjednici, i dosta ako želi razvijati i unapređivati poslovanje, onda ne vidim nikavog razloga da ne ponudi sindikatu socijalni sporazum u kojem će jamčiti zadržavanje radnih mjesta i djelatnosti tvrtke, te poštivanje kolektivnog ugovora. To je moja preporuka Chemodermu, i ako to učini vjerojatno će biti otklonjen dobar dio razloga za sumnju i skepticizam radnika prema toj tvrtki. I osobno, kao čelnik jedne sindikalne središnjice, bio bih skloniji da se pri donošenju ove odluke vodilo računa o očuvanju djelatnosti, jer mnogi se boje da iza ponude Chemoderma stoji Karlovačka banka koja želi preprodati tvrtku dalje. I o tome se trebalo voditi računa.

Jedna od takvih špekulacija koje se čuje ovih dana u poslovnim kuloarima govori da je Šimić navodno “odigrao” za koncern Agrokor, koji zbog antimonopolne agencije ne bi smio više rasti u prehrambenom sektoru?
– Čuo sam i posve suprotne insinuacije, one da se Agrokor protivi ovakvom razvoju događaja u KIM-u i da će u slučaju realizacije razmisliti o prekidanju poslovnih veza. Osobno, mislim da je u slučaju KIM-a i splitskog MILS-a trebalo postupiti potpuno drugačije i igrati otvoreno. Trebalo je, nakon što su Dukat preuzeli stranci, osigurati da preostale dvije manje mljekare ostanu u domaćim rukama, ali u rukama iskusnih i dokazanih igrača u branši. Moralo se misliti i na tisuće njihovih kooperanata koje se moralo koliko-toliko zaštititi od neizvijesnosti hoće li stranci prestati s proizvodnjom u Hrvatskoj, kao što se nažalost dogodilo u mnogim sektorima u kojima smo postali zanimljivi samo kao tržište za prodaju.

Kako gledate na čestu pojavu Agrokora na privatizacijskim natječajima? Spominje ga se kao glavnog pretendenta u nizu velikih tvrtki iz portfelja, primjerice za Vupik, Sladoranu, Petrokemiju, Dalmacijavino,…
– Kad se govori o Agrokoru ne možemo ga odvojeno promatrati od njegovog vlasnika Ivice Todorića, koji je jedan od rijetkih tajkuna u Hrvatskoj čija riječ ima težinu i koji prema sindikatima ima korektniji odnos nego što ga imaju drugi. Stoga ja ne gledam negativno na mogućnost da on sudjeluje u privatizaciji. Dapače, moj će glas kad god ima konkurentnu ponudu ići prije njemu, pa što god o tome mislila Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja.

Koliko ste zadovoljni kriterijima kojima se kod donošenja odluka vodi Upravni odbor HFP-a?
Pitam Vas to i stoga što se u pravilu nakon svakog škakljivog privatizacijskog slučaja iz vlasti implicira da će se ti kriteriji usavršiti i učiniti jasnijima. No, evo i u tri mjeseca koliko ste Vi u Upravnom odboru nijedna tvrtka nije isprivatizirana po istim kriterijima – jednom je bilo važno da je kupac poznat i neko brend ime u branši, drugi put da mnogo ulaže ili da su zadovoljni zaposlenici… Kako vi gledate na takvu praksu?
– Moram reći da od kada sam u Upravnom odboru u strukturu natječaja se unose zahtjevi radnika i s tog aspekta smo zadovoljni. Uspjelo nam je nametnuti i kao standard u privatizaciji sklapanje socijalnih sporazuma u ranijoj fazi privatizacije, što također olakšava kod donošenja odluke. Međutim, što se drugih kriterija tiče, nije ni moguće da oni budu istovijetni za sve tvrtke, jer ni sve tvrtke nisu u istoj situaciji. Bez namjere da nekog potcjenjujem, no nije jednako razmatrati ponude za željezare, koje su godinam u teškoćama, i ponude za hotele. Govorilo se da će se pristupiti izradi kompjutorskog softvera, no eto, mijenja se samo osobe u Fondu…

Mnogi tvrde da je operacija Maestro bio samo igrokaz jer da se korupcija u privatizaciji odvija na znatno višoj razini?
– Mogao bih se s tim složiti. No, tu moram reći i da svi preuzimamo dio krivnje za to, pa i mi sindikati, koji smo se nažalost pobrinuli da se ne donese novi zakon o privatizaciji, pa je zbog toga još uvijek tu isti onaj zakon kojeg smo svi godinama kritizirali i koji nam još uvijek stvara komplikacije.

Hoće li, nakon Maestra, uopće biti dalje privatizacije do izbora?
– Inzistirat ću da se što prije krene u privatizaciju nekih problematičnih tvrtki, koje više ne mogu čekati, a prije svega u Dalmacijavinu. Bez obzira na istražnje radnje koje se vode upravo oko te tvrtke i bez obzira na predizborno vrijeme, tražit ću da se Dalmacijavino što prije privatizira. Prije izbijanja afere potpredsjednik Vlade Plančec dobio je zadaću da sa Državnim odvjetništvom usuglasi stajalište kako će se u natječaju tretirati neke nekretnine koje su unijete u temeljni kapital, no koje su na pomorskom dobru. Koliko sam upoznat, nekoliko je sastanaka i održano, no nema jedinstvenog stava u Državnom odvjetništvu oko tog pitanja. Nužno je to otkloniti ili naći neki drugi način da se to pitanje regulira, jer Dalmacijavino dnevno stvara gubitke. Njegove dubioze višestruko nadmašuju procijenjenu vrijednost i zato ga treba što prije privatizirati. Takav stav imaju svi, i radnici, i mali dioničari, menadžment i nadzorni odbor. Još su problematične tvrtke poput Adriachema, za koji će se uskoro raspisati natječaj pod posebnim uvjetima, a ne vidim zašto se natječaj ne bi raspisao ni za Vupik, hotelska poduzeća Živogošće i Podgoru, Jadran, ZRC Lipik, Veletržnicu Benkovac,…

Je li se raspravljalo na Upravnom odboru o slučaju benkovačke veletržnice, u kojoj je upravi i nadzornom odboru koji su uoči privatizacije prodavali dio nekretnina tvrtke bez suglasnosti Fonda?
– Nije, no podržavam sindikat u tom poduzeću, koji će inzistirati na pitanju odgovornosti uprave i nadzornog odbora. Vlasnik, Fond za privatizaciju, ne može i ne smije stati samo na tome da se onima koji su opstruirali njegove odluke tek uskrati pravo na naknadu, koju su si oni već isplatili. Vlasnik mora postupiti po zakonu i ne smije nikome tolerirati takvo ponašanje.

Ukidanje HFP-a je potez malog djeteta

Kakav je radnički pogled na restrukturiranje HFP-a, odnosno njegovo najavljeno gašenje i osnivanje nove institucije koja bi objedinila sav državni portfelj i nekretnine.
– Objedinjavanje Fonda i Uprave za državnu imovinu se moralo napraviti i prije i pitanje je zašto to već nije učinjeno. Međutim, ne dijelim mišljenje da jednu instituciju treba ugasiti zbog kriminala koji se u njoj pojavio. To je suludo, to je potez malog djeteta. Postoje mehanizmi kako institucije u takvim situacijama staviti u funkciju ili treba pojačati kontrolu u njima. Na papiru i sada već sve sjajno izgleda, no u praksi imamo situaciju da primjerice nadzorni odbor, tijelo koje štiti interese građana i države i koje čine predstavnici najviše zakonodavne vlasti, Hrvatskog sabora, nije održao nijednu sjednicu. A bez njihovog se izviješća ne bi smio usvojiti financijski plan HFP-a. Mislim zato da nije potrebno izmišljati toplu vodu, nego treba staviti u funkciju ono što dosad nismo uspjeli. Umjesto gašenja Fonda treba provesti organizacijske promjene u Fondu i Agenciji za državnu imovinu, dok nisam sklon idejama da se iz upravnog odbora ukloni ministre. Logično je da onaj tko je odgovoran za neki resor bude u upravnom odboru i uključen u donošenje privatizacijskih odluka. Možda bi ministri trebali biti bolje upućeni u svaki predmet, jer to nisu uvijek.

Autor: Marija Brnić
06. kolovoz 2007. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close