Vali Marszalek među najvećim je domaćim autoritetima za temu održivosti. Nedavno je imenovana regionalnom voditeljicom održivosti za CEE regiju u Forvis Mazars grupi. Njezino imenovanje nije došlo kao iznenađenje u poslovnoj zajednici s obzirom na bogato višegodišnje iskustvo u gotovo svim temama održivosti i ESG-a. Održivost, te posebno tema izvještavanja o održivosti, ključne su teme kojima se bavimo u razgovoru s Vali Marszalek za PD Vikend.
Europski parlament usvojio je direktivu u studenome 2022. Odredbe direktive provode se u fazama: najveća poduzeća moraju ih primijeniti prva, a manja poduzeća kasnije. U travnju 2025. Parlament je izglasao odgodu primjene te direktive za dvije godine za poduzeća iz druge i treće faze. Što to konkretno znači?
Odgoda primjene Direktive o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD) za određene skupine obveznika rezultat je Omnibus paketa koji je Europska komisija prvi put predstavila u veljači ove godine i time najavila pojednostavljenja u izvještavanju o održivosti u svrhu smanjenja administrativnog opterećenja za sva poduzeća, a posebno za mala i srednja. Odgoda ili tzv. Stop-the-Clock Direktiva izglasana je potom u travnju i trenutačno se čeka prijenos odredbi u nacionalno zakonodavstvo, pa tako i hrvatsko, s krajnjim rokom do kraja godine. Cilj ove direktive je odgoditi obveze izvještavanja za tvrtke koje bi trebale prvi put izvijestiti prema trenutačnom Zakonu o računovodstvu 2026., tj. 2027. godine za dvije godine, odnosno, do 2028. i 2029. kako bi se izbjeglo da ove tvrtke zbog zakonske obveze ispunjavaju zahtjeve izvještavanja koji će prema svemu sudeći uskoro biti značajno izmijenjeni i, kako je najavljeno, “pojednostavljeni”.
Što donosi Omnibus paket o održivosti i pojednostavljenja pravila o održivosti?
Osim “Stop-the-Clock” Direktive, Omnibus je početkom godine najavio i smanjenje broja obveznika izvještavanja te pojednostavljenje Europskih standarda izvještavanja o održivosti (ESRS). Uslijedili su vrlo aktivni mjeseci po oba pitanja, pa smo ljeto dočekali uz neke konkretne pomake. Kada govorimo o broju obveznika izvještavanja, Europska komisija je kroz Omnibus predložila smanjenje opsega obveznika izvještavanja o održivosti podizanjem praga broja zaposlenika s dosadašnjih 250 na 1000, čime bi se broj obveznika izvještavanja smanjio za 80 posto. Pitanje podizanja pragova i smanjenja broja obveznika potaknulo je žustre rasprave na razini Europske unije i razne prijedloge zainteresiranih dionika. U lipnju je Vijeće EU-a usuglasilo svoj stav prema kojem predlaže pragove od 1000 zaposlenika i 450 milijuna prihoda, čime dodatno sužava opseg obveznika u usporedbi s prijedlogom Europske komisije. U Parlamentu su rasprave još u tijeku.
Na standardima se također radilo, i to vrlo užurbano pa je tako EFRAG nacrte revidiranih standarda stavio na javno savjetovanje već 31. srpnja. Prema EFRAG-ovu priopćenju, revidirani standardi donose “pojednostavljenje analize dvostruke materijalnosti, smanjenje preklapanja među standardima, pojašnjenje jezika i strukture te uklanjanje svih dobrovoljnih objava”. Ukupni izvještajni zahtjevi u ESRS standardima smanjeni su tako za 68 posto, a duljina standarda skraćena je za više od 55 posto. Javno savjetovanje otvoreno je do 29. rujna te su svi zainteresirani dionici – od poduzeća koja izvještavaju, revizora, predstavnika civilnog društvo pa do investitora i nacionalnih tijela – pozvani da pregledaju revidirane nacrte i podijele svoja mišljenja. I mi smo u Forvis Mazarsu osnovali tim i sudjelovat ćemo u javnom savjetovanju.
Europska komisija također je bila aktivna po pitanju standarda pa je tako u srpnju objavila tzv. quick fix delegirani akt kojim se daje dodatna fleksibilnost u izvještavanju tvrtkama koje su već ove godine izvijestile sukladno ESRS, čime se osigurava da ne moraju izvještavati dodatne informacije za financijske godine 2025. i 2026. u usporedbi s onim što su morale izvještavati za financijsku godinu 2024. Bitno je znati da odredbe ovog delegiranog akta još nisu primjenjive. Delegirani akt stupit će na snagu nakon objave u Službenom listu Europske unije kojoj prethodi prvo dvomjesečno razdoblje provjere iz Europskog parlamenta i Vijeća EU-a, koje se može produljiti na najviše četiri mjeseca. Nakon stupanja na snagu, odredbe delegiranog akta primjenjivat će se na financijske godine koje počinju 1. siječnja 2025. ili kasnije.
Na kraju, ovo ljeto dobili smo i uvid u razvoj standarda za dobrovoljno izvještavanje koji bi trebao ublažiti utjecaj CSRD-a na mala i srednja poduzeća. Naime, EK je 30. lipnja objavila Preporuku o dobrovoljnom izvještavanju o održivosti za mala i srednja poduzeća, čime preporučuje da mala i srednja poduzeća koja nisu uvrštena na burzu i mikropoduzeća koja žele dobrovoljno izvještavati o informacijama o održivosti to učine u skladu sa VSME standardom. Osim toga, Komisija ovom preporukom također potiče velika poduzeća i financijske institucije koje traže informacije o održivosti od MSP-ova da svoje zahtjeve temelje koliko je moguće na VSME standardu. Kako je istaknuto u priopćenju Komisije, ova Preporuka zamišljena je kao “privremeno rješenje za rješavanje tržišnih zahtjeva dok se formalno ne usvoji delegirani akt o dobrovoljnom standardu”. Stoga je važno napomenuti da se sadržaj budućeg delegiranog akta može razlikovati od trenutačne Preporuke.
Dakle, iako još nemamo finalne odluke niti odgovore na sva pitanja, možemo vidjeti smjer koji Europska unija uzima kada govorimo o izvještavanju o korporativnoj održivosti.
Kako biste ocijenili prvu godinu CSRD izvještavanja u Hrvatskoj?
Republika Hrvatska završila je proces prijenosa Direktive o korporativnom izvještavanju o održivosti u svoje zakonodavstvo 27. srpnja 2024. Prvi obveznici izvještavanja su, prema tome, ove godine izvijestili sukladno CSRD i pripadajućim obveznim ESRS standardima za financijsku godinu 2024. S obzirom na kompleksnost još važećih standarda, možemo reći da je naglasak u ovoj prvoj godini izvještavanja bio na osnovnoj usklađenosti s ciljem napretka i postupnog povećanja kvalitete izvještavanja u narednim godinama. Prva godina nikad nije “savršena”, a kako smo u toj istoj prvoj godini već dobili Omnibus, predstoji nam tek vidjeti kako će budući revidirani standardi, kada stupe na snagu, utjecati na kontinuitet i kvalitetu izvještaja.
Koliko je tvrtki bilo zahvaćeno tim prvim korakom i kako će stvar s brojem tvrtki koje su obveznici dalje ići?
Prvi krug obveznika odnosi se na velike poduzetnike koji su subjekti od javnog interesa i imaju više od 500 zaposlenika. Njih je u Hrvatskoj, prema popisu Ministarstva financija, 50 i oni su ove godine imali obvezu prvi put izvijestiti sukladno CSRD, tj. Zakonu o računovodstvu i ESRS standardima za financijsku godinu 2024. Njih 21 posto pozvalo se na grupni izvještaj matičnog društva, a ostali su objavili svoje izjave o održivosti u izvješću poslovodstva godišnjeg financijskog izvještaja. Prema trenutačnom Zakonu o računovodstvu, prije prijenosa odredbi “Stop-the-Clock” direktive, sljedeće bi godine za financijsku godinu 2025. trebalo izvijestiti više od 460 poduzetnika u Hrvatskoj. S obzirom na to da je Ministarstvo financija potvrdilo da će prenijeti odredbe odgode u roku, do kraja godine, obveza izvještavanja ostat će vrlo vjerojatno vrijediti samo za poduzeća iz prve godine.
Očekivanja su bila da će izvješćivanje u skladu sa CSRD direktivom pridonijeti transparentnosti tvrtki i poslovanja te ojačati financijske i razvojne perspektive? Vidi li se to već sada nakon prvih izvješća i kako?
Ako uzmemo u obzir da su poduzeća koristila obvezne ESRS standarde i da su izjave o održivosti morale proći provjeru revizora, svakako možemo reći da je CSRD pridonio transparentnosti u odnosu na prijašnje prakse izvještavanja. Što se tiče jačanja financijske i razvojne perspektive, teško je reći koliko konkretno CSRD tome pridonosi, pogotovo trenutačno s Omnibusom, ali tržište nam pokazuje da, neovisno o CSRD-u, poduzeća prepoznaju prilike koje sustavno bavljenje i izvještavanje o održivosti nosi. Proteklih mjeseci izašle su brojne analize prvih CSRD izvještaja i uglavnom su sve pokazale ono što sam već istaknula, da prvi izvještaji nisu savršeni, što je i za očekivati u prvoj godini primjene novih standarda. EFRAG je također objavio analizu 656 izvještaja prema CSRD/ESRS objavljenih ove godine za financijsku godinu 2024., prema kojoj je vidljivo da postoji prostor za napredak. Većina izvještaja npr. slabo prikazuje poveznice između ciljeva i pokazatelja, a vidljivi su i značajni nedostaci u angažmanu dionika i nedovoljno izvještavanje o pojedinim aspektima uključujući npr. incidente povezane s ljudskim pravima. Prema EFRAG-ovoj analizi, deset posto tvrtki identificiralo je svih deset aktualnih tematskih ESRS standarda kao materijalne, što otvara pitanje prekomjernog izvještavanja i materijalnosti, pa prema tome i transparentnosti.
Mnoge hrvatske tvrtke, posebno mala i srednja poduzeća, suočavaju se, uz sve izazove poslovne opstojnosti i s još nekim izazovima vezanima samo uz ESG: nedostatkom stručnog kadra za izradu ESG strategije, visokim početnim troškovima prilagodbe te nejasnoćama oko mjerenja i izvještavanja. Koliko je taj problem izražen i kako mu tvrtke mogu ‘doskočiti’?
Kada govorimo o malim i srednjim poduzećima, pritisci ne dolaze toliko iz regulatorne obveze, koliko od samog tržišta. I mi u Forvis Mazarsu sve više razgovaramo s klijentima koji nam se obraćaju jer ih poslovni partneri, veliki kupci, investitori ili drugi dionici na tržištu traže informacije o održivosti. Slažem se da su izazovi veliki, prije svega zbog nedostatka kadra i za ova poduzeća značajnih ulaganja za potrebe prilagodbe. Međutim, tome je moguće doskočiti kroz druge izvore financiranja i angažiranja vanjske podrške. Što se tiče nejasnoća oko izvještavanja, već spomenuti VSME i budući standard za dobrovoljno izvještavanje trebali bi pomoći oko standardizacije izvještavanja o održivosti za MSP-ove. Ideja je da budući delegirani akt postane tržišni standard za potrebe izvještavanja malih i srednjih poduzeća.
ESG se ne svodi na formalno ispunjavanje izvještaja, već da postane sastavni dio poslovne kulture. To pak zahtijeva edukaciju, dugoročno planiranje i praćenje rezultata. Kakva su iskustva u Hrvatskoj u tom kontekstu?
U Hrvatskoj vidimo pozitivne pomake u razumijevanju i rekla bih da je CSRD, iako se radi upravo o izvještajnom zahtjevu, pomogao u jačanju razumijevanja o značajnosti i prilikama koje ESG nosi. Prije dvije-tri godine svjedočili smo velikoj potražnji za ESG kadrom, dok danas poduzeća više nastoje educirati svoje ključne zaposlenike i posložiti interne procese te tako odgovoriti na zahtjeve izvještavanja, ali i otključati poslovne prilike. Iz svog iskustva rada s klijentima vidim vrijednost koju ove aktivnosti donose poduzećima i vjerujem da će se ovaj trend nastaviti.
Što vidite kao glavne izazove u budućnosti i mislite li da će CSRD polučiti željeni učinak, kako s aspekta društvene koristi, tako i s aspekta tvrtki koje su obveznice ispunjavanja te direktive?
Trenutačno je prilično nezahvalno pokušavati predvidjeti budućnost izvještavanja o održivosti unutar EU-a. Kratkoročno, vjerujem da ćemo svi biti fokusirani na revidirane standarde, ponovno nastojeći se uskladiti s novim zahtjevima. Pod uvjetom da se ti revidirani standardi zadrže u istom obliku neko dulje vrijeme, praksa je ta koja će pridonijeti razvoju, kvaliteti izvještavanja, transparentnosti i na kraju društvenoj koristi. Ako pogledamo dalje od EU-a, vidimo da i drugi dijelovi svijeta prelaze na obavezno izvještavanje o održivosti, tako da će i taj aspekt imati utjecaja na izvještavanje obveznika u Hrvatskoj koji će izlaziti ili su već prisutni na tržištima izvan EU.
S obzirom na to da u CEE regija u Forvis Mazarsu obuhvaća države od Litve i Latvije do Albanije, može li se govoriti o nekim zajedničkim značajkama kad je CRSD u pitanju?
Svakako možemo vidjeti određene sličnosti, prije svega u interesu za samu temu izvještavanja o održivosti uključujući i CSRD u državama unutar, ali i izvan EU-a, a potom i u implementaciji. I unutar EU-a imamo države koje još uvijek nisu prenijele CSRD u nacionalno zakonodavstvo i nije izgledno da će prenijeti prije donošenja nove direktive, a poduzeća su svejedno dobrovoljno izvijestila sukladno CSRD i zahtjevima ESRS. Druga zajednička značajka su izazovi u implementaciji ESG-a u poslovanje. Bez obzira na to je li riječ o obveznicima izvještavanja ili ne, poduzeća se suočavaju sa sličnim izazovima i postavljaju vrlo slična pitanja. Upravo zbog toga u Forvis Mazarsu djelujemo regionalno kroz suradnju naših timova unutar CEE regije i šire, kako bismo što bolje podržali klijente.
