Mićo Ljubenko, suradnik stečajnih uprava u izradi stečajnog plana tvrtki iz Pevec grupe, objašnjava da čin njegova izglasavanja zapravo znači završetak stečaja. No ne želi prognozirati kada bi se takav završetak stečaja mogao očekivati. Štoviše, naglašava da je u smislu uspjeha stečaja važno da se uspije donijeti stečajni plan, a ne kada će se to dogoditi.

Koja je stvarna pozicija banaka u stečajevima te konkretno u stečaju tvrtki Pevec grupe?
Banke u pravilu nisu ovlaštene pokrenuti stečaj dužnika jer zakon uvjetuje da vjerovnici koji imaju hipoteke moraju realizirati hipoteku, a samo ako to ne uspiju smiju predlagati stečaj. Banke imaju hipoteke, no ne provode unovčenje. Općinski sud u Zagrebu godišnje unovči vrlo mali broj hipoteka u korist banka na teret pravnih osoba. Razlog je i to što banke, prema uvjetima HNB-a, ne mogu imati u imovini nekretnine dulje od dvije godine. U vrijeme niske potražnje za nekretninama postoji opasnost da se za njih neće pronaći kupac na dražbi ni u roku od dvije godine pa će nekretnina samo opterećivati bilancu. Banke stoga ni u stečajevima ne provode ovrhe na svojim hipotekama, čak nisu spremne dobrovoljno preuzeti vlasništvo i povratno dati nekretninu u zakup. No u slučaju Peveca, banke su za ipak spremne pristupiti stečajnom planu na način suprotan opisanom jer ga prepoznaju kao perspektivno rješenje za sve sudionike.

Zašto je lanac Pevec siguran plasman na tržište za domaće dobavljače?
Najveći broj dobavljača Peveca nisu izvoznici i ovise o našem tržištu. Pevec je mnogima bio glavni kupac i osnovni put za plasman robe na tržište. Kako je trend prodaje preko trgovačkih lanaca sve izraženiji očito plasman preko Peveca za njih nema alternative. Nakon stečaja Peveca konkurencija nije preuzela taj dio tržišta ni dobavljače Peveca.

Koja je pravna snaga novog društva koje bi trebalo imati 650 dioničara iz redova dobavljača prema nacrtu stečajnog plana za spas Pevecovih tvrtki?
Formira li se dioničko društvo kao novi subjekt kojim se izlazi iz stečaja Peveca imat će oko 650 dioničara, pravnih osoba koje su dobavljači tog istog dioničkog društva. To znači da njihov interes neće biti samo dividenda ili prodaja dionica, nego nastavka poslovanja u odnosu dobavljač-kupac. To bitno podiže interes samih dioničara za rad društva te predstavlja prirodnu obranu od preuzimanja koje bi bilo temeljeno samo na dioničarskim interesima. Na primjer, slovenski Merkur, jedan od glavnih konkurenata Peveca, dokapitaliziran je pretvaranjem potraživanja vjerovnika u dionice. Upravo u djelatnosti trgovine je počelo dolaziti do takvih procesa, bilo kroz stečaj, bilo mimo njega. Očito je da će takvi novoformirani trgovački lanci biti otporniji na probleme nelikvidnosti jer neće biti suprotnog interes između dobavljača i samog trgovačkog lanca.

Je li lani Vlada propustila šansu da dođe do potrebnih izmjena Stečajnog zakona?
Zakonodavac je tijekom 2010. najavljivao da će izmijeniti Stečajni zakon na način kako su to gospodarske okolnosti zahtijevale. Tada su prilike ukazivale da taj zakon postaje ključan za pravni doprinos saniranju gospodarske krize. Stečaj je do krize bio ekstremni pravni oblik kako treba transparentno i zakonito prvenstveno ugasiti dužnike za koje ne postoji drugi izlaz. Do tada je većina dužničkih situacija mogla biti riješena bez stečaja. Recesija je otežala status dužnicima jer mnogi više ne mogu reprogramom kredita i sporazumima sa vjerovnicima postići rješenje. Jedino je stečajni zakon preostao kao forma za rješavanje takvih situacija. No zakonodavac nije izmijenio zakon već ga je samo dopunio u dijelu koji se odnosi na blokirane subjekte bez zaposlenih. To je bilo potrebno, ali je važnije bilo napraviti primjerene izmjene za blokirane subjekte koji imaju zaposlene. Tako bi se izbjegle agonije koje završavaju likvidacijskim stečajem. Presudna stvar je u potrebi da se zakonom odredi kriterij za prezaduženost kao jedan od dva moguća stečajna razloga kako bi se moglo na vrijeme zakonski rješavati krize dužnika s velikim brojem vjerovnika. Sada se od dva načelno ravnopravna stečajna razloga, stečajevi u 99,99% slučajeva otvaraju zbog samo jednog razloga -nesposobnosti plaćanja, dakle u fazi kada su mogućnosti vrlo sužene.

Vjerovnicima je stečaj samo dodatni trošak

Zbog čega se vjerovnici u izrazito malom broju slučajeva odlučuju na pokretanje stečaja?
Sadašnje zakonsko rješenje ne daje nikakvu prednost ni korist vjerovniku koji se odluči predložiti stečaj. Štoviše, takav vjerovnik ima samo dodatne troškove te je u lošijoj poziciji od ostalih vjerovnika koji pasivno čekaju rješenje. S druge strane, ni same uprave dužnika nemaju pravilno izbalansiran motiv za predlaganje stečaja što je vidljivo iz činjenice da se stečaj predlaže u manje od 1% slučajeva u odnosu na broj subjekata koji imaju zakonske uvjete za to. Što se tiče interesa vjerovnika primjerena rješenja bi bila da im se omogući povrat troškova za pokretanje stečaja na početku postupka tako da njihov status ne bude lošiji od statusa vjerovnika koji ne poduzimaju ništa. Što se tiče uprava dužnika, primjereno bi bilo da se u jasnom roku, recimo 180 dana, razgraniči kada propuštanje njihove obveze predstavlja osobnu odgovornost pa bi i uprave imale transparentniji status u pogledu vlastite odgovornosti. Sada se tome pristupa vrlo šaroliko što je nepouzdano i za uprave i za vjerovnike, a rezultira neprimjenjivanjem zakonskog roka od 21 dan nakon nastupa blokade.

gospodarska sila

Tražite stabilnu karijeru? Ova industrija stvara bogatstvo diljem Europe

energetska tržišta

Provokativni plan za novu eru europske energetske neovisnosti