Prvi sastanak od kada je počela kriza Agrokora između vodećih ljudi koncerna i njegovih tridesetak dobavljača bio je kratak i produktivan: donio je potvrdu obostranog interesa za nastavak poslovne suradnje s ciljem zajedničkog rasta. Inače, sastanku su nazočili s jedne strane i predsjednik HGK Luka Burilović kao predstavnik srednjih i malih dobavljača te s druge strane Ivica Todorić, predsjednik Agrokor koncerna, Slavko Ledić, predsjednik Uprave Konzuma, Ljerka Puljić, članica NO Agrokora i njihovi suradnici.

U svojem priopćenju Agrokor je ustvrdio da je najveći teret njegove stabilizacije podnijela sama kompanija, a potom dobavljači. Također je iz koncerna potvrđeno i da će se u potpunosti založiti da rokovi plaćanja budu u skladu s onim ugovorenima, dok je u vezi procesa restrukturiranja najavljeno i da će se učiniti sve "na zaštiti izloženosti dobavljača prema Agrokoru". U uvjetima kao što su narušena likvidnost koncerna čiji je vlasnik još uvijek bez dogovora s glavnim kreditorima koje koordinira ruska Sberbanka po pitanju prepuštanja upravljačkih prava i samog početka restrukturiranja, kao osnovno 'sredstvo' osiguranja plaćanja u roku u slučaju posrnulog Agrokora izgledno je da će poslužiti novi administrativno-sudski mehanizam.

Nova rješenja priprema Vlada u sklopu prijedloga Zakona o postupku izvanredne uprave. On bi trebao poslužiti kao osigurač za uredna plaćanja u predstojećim transakcijama između dobavljača i Agrokora, ili kako se slikovito izrazio jedan upućeni sugovornik, "zakon je zamišljen kao aparat na koji će priključiti dobavljače te omogućiti nastavak njihove suradnje". Ako se zakon brzo donese te kada krene u primjenu na mega slučaju kakav je Todorićev koncern, u prvom koraku dovesti će do zamrzavanja svih njegovih obveza, što je standard kod ovih zakona.

Upućeni tvrde da će taj učinak još za posljedicu imati ono što je također neizbježno, a to je višak likvidnosti u Agrokorovu sustavu. Bit će viška novca za tekuće financiranje, uvjereni su i drugi naši sugovornici, no iako bi pritom ovlasti sadašnje Uprave bile nikakve ili vrlo ograničene, kao glavni problem kod novog pravnog rješenja, što je slučaj i svih sličnih zakona u svijetu, vide u činjenici što on tako ipak zamrzava odnose na kratki rok, ali nikad ne jamči da će na kraju restrukturiranje o kojem odlučuju financijski vjerovnici biti i uspješno.

 Zakon se, kaže naš sugovornik uz uvjet anonimnosti, na neki način ipak natječe s ruskim inicijativama. Po njemu strateški cilj ove zakonodavne intervencije, pored primarnog cilja da dobavljači nastave isporučivati robu Agrokoru, nije do kraja jasan, a financijske vjerovnike će privremeno usporiti.  Također se i pred rusku banku stavlja privremena neizvjesnost, pa se zbog njezine uloge kao najvećeg kreditora preispituje što će donošenje zakona za nju strateški značiti. Kako ne postoji nijedan slučaj u kojem je zakon, ovaj ili neki slični, riješio probleme u koje dođu veliki poslovni sustavi, nego tako se zaustavlja crni scenarij poput prijetećeg stečaja, ostaje za vidjeti u kojem će se smjeru stvari dalje razvijati, budući da o svemu odlučuju financijski vjerovnici sukladno svojim pravima.

Pored toga procesi koji se ovime stavljaju pod administrativno-sudsku kontrolu izgleda da na površini uspijevaju smanjiti tenzije.  Više je umirujućih tonova za dobavljače uz poruku o stabilnosti suradnje, ali opći dojam nikako nije bezbrižnost, pogotovo ne onih dobavljača koji primjerice imaju Agrokorove mjenice. Takvih je navodno mnoštvo. Od oko 16 milijardi kuna dugova dobavljačima navodno je većina suradnje obuhvaćena kroz izdane mjenice koje su sredstvo plaćanja. Ispod radara već duže prolazi njihovo ustupanje faktoring kućama koje ih kupuju za primjerice 95% vrijednosti, no sad neki dobavljači počinju pokazivati znakove nervoze zbog pitanja hoće li biti naplative. Osnovno je pitanje hoće li ih faktoring društva vratiti dobavljačima na naplatu kroz pravo regresa.

Dosad to nije bio slučaj, tvrde poznavatelji, već se taj dio potraživanja prelijevao u bankarski sektor.  Ukratko, kako dio mjenica izdanih iz sustava Agrokora na naplatu dospijeva za otprilike mjesec dana, a one nisu sredstvo osiguranja plaćanja, niti pitanje regresa čini se nije nepoznanica, već je i to riješeno. Kako neki navode faktoring društva pobrinula su se da to premoste te su od Agrokora dobili zadužnice koje su sredstvo osiguranja plaćanja, pa utoliko ni dobavljači, a ni oni koji na ovim transakcijama uvijek zarađuju (jedino u slučaju stečaja bi imali rizik) nemaju rizik od naplate. Potraživanja su, naime, roba preko koje se dolazi do vlasništva, za što postoji i interes u dijelu financijskog sektora, što znači i Sberbanke koja ih navodno otkupljuje. Do koje mjere je posrijedi programirani proces, odnosno u kojoj je mjeri faktoring uspješni posrednik između dobavljača i banaka vidjet će uskoro. 

Novi regulatorni okvir

Dobivanje kriptolicence u Hrvatskoj: ključni rokovi, uvjeti i koraci

Fiskalna stabilnost

Kako banke oblikuju ekonomski rast Hrvatske?