Damir Kuštrak, član Uprave i potpredsjednik koncerna Agrokor, umalo je drugi put iz svijeta biznisa prešao u izvršnu vlast. Šuškalo se da će preuzeti ministarsku ili čak potpredsjedničku funkciju u Vladi Zorana Milanovića. "Bilo je nekih razgovora. Imao sam viziju koja se nije baš poklopila s onim što mi se nudilo tako da na kraju nije bilo ništa od toga. No, to smo riješili još prije izbora", otkrio je u intervjuu za najnoviji broj magazina Business People. Iza sebe već ima jedan "staž" iz vremena prve koalicijske Vlade, i to na poziciji zamjenika tadašnjeg ministra financija Mate Crkvenca. U Agrokoru je bio u dva navrata, od 1994. do 2000., te se vratio 2008. Nekoliko je godina bio predsjednik Uprave Medike. Manje je poznato da je na početku karijere bio asistent na Agronomskom fakultetu. Bio je i predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), danas je u njezinu Savjetu.

Kako kao član Uprave najveće kompanije u regiji vidite aktualnu situaciju u Hrvatskoj?

Čini mi se da je Hrvatska u nekom obliku hibernacije, djeluju samo osnovne funkcije. Ulovili smo se za rep i nikako da se nešto pokrene. Tu ne mislim samo na Vladu i ono što bi ona morala učiniti, takvo je opće stanje u društvu. Mislim da svaki "stakeholder" u društvu mora vidjeti može li što učiniti. I sindikati, i Vlada, i predstavnici biznisa i drugih institucija. I mediji… Ako baš moram dati dijagnozu, riječ je o velikom stupnju nepovjerenja između svih društvenih skupina. Nitko više nikome ništa ne vjeruje, to je jako loše. Imamo krizu povjerenja u institucije društva i države, zatim u same sebe.

Jeste li optimist?

Uvijek.

Kad će se situacija u Hrvatskoj promijeniti na bolje?

Očito će biti potreban neki okidač. Teško mi je reći što bi to moglo biti. Kad se kritična masa skupi, stvari će se početi mijenjati. Na situaciju će sigurno utjecati naš ulazak u Europsku uniju. Bit će to neka vrsta katarze i otrežnjenja. U konačnici, naše će pristupanje ipak imati puno pozitivnih učinaka.

Da, ali neke prognoze govore da će neke tvrtke loše proći. A i sama Unija ne stoji najbolje.

Poslodavac prijetelj obitelji

Nova mjera države mogla bi promijeniti način na koji radimo – evo zašto

Intervju

“Uveli smo princip ‘istovrijedni rad – jednaka plaća’ u praksi, a ne samo kao pusto obećanje”

Unatoč problemima, EU je i dalje najrazvijenija asocijacija na svijetu, najveća u ekonomskom smislu, sa svim svojim prednostima i manama. Užasavam se kad negdje pročitam kako ćemo iz Unije izvući toliko i toliko novca. Nećemo ništa izvući ako ne budemo imali dobre projekte. Gospodarstvo će se suočiti s još jačom konkurencijom. No, imat ćemo i veće prilike za razvoj poslovanja. Većina poslovnih ljudi u Hrvatskoj spremna je za opasnosti i za prilike. EU ne regulira niz problema koji i dalje ostaju naši: zdravstvo, javna uprava, mirovinski sustav. Ako ne reformiramo te sustave, možemo očekivati da će naša djeca ići studirati vani, ljudi će u druge zemlje ići na liječenje.

Bili ste 's druge strane' u vrijeme Vlade Ivice Račana. Koje biste poteze pod hitno povukli da ste sad u izvršnoj vlasti?

Teško je provesti reforme zbog velike neravnoteže između realnog i javnog sektora. Privatni sektor i poduzetništvo mogli bi puno toga učiniti da javni sektor bolje djeluje, no sustavi su potpuno razdvojeni, kao da živimo u dva razdvojena svijeta. I to se vidi u problemima sa sindikatima, održavanju proračuna i svega ostalog… Ekonomska politika naše države sve ove godine nije ili je vrlo malo vodila računa o konkurentnosti poduzeća. Ne mislim tu samo na pitanje preskupe radne snage, nego i na poreznu politiku i niz drugih stvari.

Čini se da je HUP-ov nastup premlak, da ste malo 'prefini' s Vladom.

Ne bih rekao da smo uvijek fini, s tim da smo, naravno, uvijek pristojni. Vlada nas je prilično optuživala, posebno tijekom prvih pola godine. Nije ideja da HUP okolo galami, nismo mi bilo kakva nevladina udruga. Ne slažem se s vama jer smo u posljednje vrijeme baš intenzivirali komunikaciju s Vladom i stalno upozoravamo na ono što nije dobro i promišljeno, s tim da je ipak naš utjecaj ograničen. 

Hoćete reći da HUP pritišće Vladu?

Apsolutno. Tražimo da se napokon počne ocjenjivati učinkovitost donesenih propisa i zakona. Vlade često ulaze u nešto, a da ne znaju koje će biti posljedice. Najbolji vam je primjer novi Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi. To je vrlo rizičan potez Vlade. Upozoravali smo političare da se unaprijed razrade sve moguće posljedice.

Relativno ste kasno, sa 38 godina, odlučili prijeći u menadžerske vode. Bili ste  asistent na Agronomskom fakultetu, zašto ste otišli?

Čekao sam reformu visokog obrazovanja koja se nije dogodila ni do današnjeg dana. Nisam tamo vidio perspektivu.

Završili ste Građevinski fakultet, ali ste kao asistent radili na Agronomskom fakultetu. Kako to?

Tada je na Agronomiji postojala meni jako zanimljiva Katedra za poljoprivredno graditeljstvo. Ona je trebala biti interdisciplinarna sveučilišna katedra, što je podrazumijevalo da ne bude nužno pod jednim, već da servisira više fakulteta…

Kako je to izgledalo kad su vas pozvali u Agrokor? Što ste znali o toj tvrtki?

Nisam baš previše znao, osim da je privatna. Meni je bilo koji oblik menadžerstva bio strašno privlačan. Došao sam na razgovor s Ivicom Todorićem i dogovorili smo se.

Tada je Agrokor bio znatno manji. Jeste li mislili da će se toliko razviti?

Da, bio je 20 puta manja tvrtka. Ivica Todorić mi je već na prvom razgovoru ispričao svoju viziju. Bio je ambiciozan, a ja sam imao priliku sudjelovati u svim tim ostvarenjima.

Je li vam se to sve činilo preambiciozno? Govorimo o 1994.?

Vidite da nije. Rekao je da će Konzum postati najveći nacionalni lanac, a tada je ta tvrtka imala trgovine samo u Zagrebu. Govorio je o potrebi razvoja distribucije i logistike. Već smo nakon šest godina izgradili velik distributivno-logistički centar na Žitnjaku. Sve vizije su se ostvarile. Kod Ivice Todorića me najviše fascinira poduzetnički duh koji je, u njegovu slučaju, to u najboljem smislu te riječi.

Manje je poznato da su vam i očevi prijatelji. Koliko je ta veza bila presudna da dođete u Agrokor?

To je pomoglo, ali nije bilo presudno u mom slučaju. Zapravo me je preporučio prijatelj koji je tada radio u Agrokoru. Jasno je i da u koncernu ne ostaje nitko tko nije u stanju obavljati posao.

Zašto ste nakon šest godina u Agrokoru otišli u Vladu Ivice Račana 2000.?

To mi je bio velik izazov jer kad ste s druge strane mislite da oni koji su tamo ništa ne rade. Ipak, kad dođete, vidite koliko je to kompleksan posao. Ta je Vlada bila jako dobra i jedina je u posljednjih 15 godina pokrenula istinske reforme.Za mene je to bilo golemo iskustvo, pogotovo zato što sam bio u Ministarstvu financija, mogao sam vidjeti kako to sve skupa funkcionira… Vidio sam i pravu dimenziju javne potrošnje. Puno troškova za koje vam nitko ne zna objasniti zašto postoje.

Je li se otada išta promijenilo?

Naravno da jest. Puno bolje funkcionira riznica, u međuvremenu je donesen Zakon o proračunu, a sad imamo i Zakon o financijskoj odgovornosti. Postigla se transparentost, u budžet su integrirani HZZO i mirovine. Nije, međutim, napravljena decentralizacija, kao ni ozbiljna reforma javne uprave. Ljudi dan-danas obijaju šaltere i nitko ništa ne čini.

Nakon Vlade otišli ste u Mediku. Zašto baš tamo?

Tada je to bila jedna od rijetkih firmi koja nije imala većinskog vlasnika, a bila je privatna. Imao sam priliku baviti se korporativnim upravljanjem i izaći s njom na tržište kapitala. Bio mi je izazov i dobro iskustvo.

U Agrokor se vraćate 2008., kad se koncern natječe za kupnju turskog Migrosa. Jesu li vas zbog toga zvali?

Ne, slučajno se poklopilo. Meni su vrata Agrokora uvijek bila otvorena. Tu mi je uvijek bilo lijepo i zato sam se i vratio.

Kakav je osjećaj bio vratiti se, tvrtka je u međuvremenu jako narasla?

Da, u mnogim se segmentima dramatično promijenila. No, brzo sam sve pohvatao jer sam ipak tu odrastao.

Polančec mi je bio student

Rođeni ste u Koprivnici. Kako to da niste završili u Podravki?

Nisu me zvali. Nisam nikad živio u Koprivnici. Baka i djed su mi iz Podravine, a ja sam se slučajno tamo rodio. Trebao sam u Zagrebu, ali malo sam se bio požurio. Ali imao sam neke veze s Podravkom. Damir Polančec mi je bio student. I još neki.

Sjećate li ga se kao studenta?

Sjećam, ali ne pretjerano. Bio sam asistent profesoru koji je bio direktor Hrvatskih cesta i ja sam de facto obavljao njegovu funkciju. Jedino nisam upisivao potpise u indekse. Ali što se Podravke tiče, puno sam se susretao s njezinim predstavnicima, i dok sam bio na fakultetu i poslije u Agrokoru. Podravka je iz raznih razloga također u hibernaciji. Novi predsjednik Uprave Zvonimir Mršić je ambiciozan. Problem koji treba riješiti jest pitanje vlasničke strukture. U biznisu je najgore kad propustite vrijeme, to je nenadoknadiv resurs. Podravka je propustila puno prilika. Ali, nikad nije kasno, samo je sad puno teže.

Ovaj tekst u cijelosti možete pročitati u najnovijem broju magazina Business People.