Raspisivanje natječaja za nabavku 12 višenamjenskih borbenih zrakoplova, ako je vjerovati službenom MORH-u, samo je još formalnost, jer će se do kraja godine odabrati ponuđač. Prema dosadašnjim informacijama, za posao u Hrvatskoj zainteresirane su dvije francuske, po jedna ruska, američka, izraelska i švedska tvrtka, te europski konzorcij. Informativne ponude ovih dana pristižu u Ministarstvo obrane, a prema najnovijim objašnjenjima, formirat će se posebno povjerenstvo koje će ih zajedno otvoriti te na temelju pristigle dokumentacije raspisati natječaj. To bi trebalo značiti da danas, barem dvije godine nakon najave da će se kupovati novi zrakoplovi, MORH još ne zna kakve avione uopće želi kupiti. Ovakva formulacija znači i to da Hrvatsko ratno zrakoplovstvo dosad nije bilo sposobno samostalno utvrditi kriterije potrebne za natječaj. Da je situacija doista takva svjedoči i to koji se sve avioni nude Hrvatskoj među kojima su oni s jednim, ali i s dva motora. Otkad se javno govori o nabavi novog zrakoplova spominju se dva zrakoplova – američki F-16 i švedski JAS-39 Gripen – a oni su i do danas ostali najveći konkurenti. Američki zrakoplov nude dvije tvrtke, njegov proizvođač Lockheed Martin, ali i izraelska kompanija IAI (Israel Aerospace Industries) koja nudi vlastitu moderniziranu verziju F-16 Ace. Iako je dio vojnog, pa i političkog vrha sklon američkom zrakoplovu, sve se glasnije govori da u tom slučaju ne bi bilo offseta. Amerikanci u pravilu odbijaju offset aranžmane, a kako su se često spominjali vrlo jeftini rabljeni avioni, pa možda čak i besplatne letjelice, ali uz obavezu modernizacije, hrvatsko gospodarstvo od ovog posla ne bi imalo apsolutno nikakve koristi.

Naputak dvojice ministara
Prema naputku kojeg su svojedobno donijeli ministri obrane i gospodarstva, offset ugovor je obavezan uz svaku nabavku naoružanja ili vojne opreme čija je vrijednost veća od dva milijuna eura. Prema tom naputku, 25 posto vrijednosti mora biti izravni offset, odnosno hrvatske tvrtke trebaju proizvesti dijelova u toj vrijednosti za naručeni proizvod. Neizravni offset iznosi 75 posto vrijednosti vojnog posla, što znači da strani ponuđač mora osigurati hrvatskom gospodarstvu poslove u toj vrijednosti, svejedno radi li se o narudžbi mrkve ili velikim greenfield investicijama. Ipak, u tom se dokumentu kaže i da se offset ne mora primjenjivati ukoliko se o tome usuglase ministri obrane i gospodarstva. Drugim riječima, sklapanje ovog posla bez offseta doista je moguće, no bit će teško objasniti zbog čega je hrvatsko gospodarstvo ostalo bez poslova vrijednih barem 700 milijuna eura. Upravo toliki iznos često su spominjali dužnosnici MORH-a u neslužbenim razgovorima kao vjerojatnu vrijednost ovog posla. Svoje su procjene temeljili na iskustvima nekih drugih zemalja, no zanimljivo je da su te “druge zemlje” zapravo kupile švedski Gripen. Još od prvog spomena nabave novih aviona za ratno zrakoplovstvo predstavnici su švedskog Saaba krenuli u akciju u Republici Hrvatskoj. Otvorili su svoj ured u Zagrebu još prije godinu i pol. Istina, u tom se uredu ne rade neke spektakularne stvari, štoviše najvećim dijelom tamo samuje tajnica. No, samim tim činom pokazali su da poslu u Hrvatskoj pristupaju maksimalno ozbiljno. Dosad su promijenili već tri PR agencije, s novinarima su uspostavili izvanredne kontakte, a nedavno su vodili veću grupu hrvatskih novinara u svoju tvornicu u Švedsku. Njihov je proizvod vrlo konkurentan, radi se o nešto manjem zrakoplovu, daleko modernijem od svog američkog konkurenta. Osim što je cijenom konkurentan i njegovo korištenje je daleko jeftinije od nekih suparnika. Prema službenim podacima, cijena sata leta Gripena je oko četiri tisuće eura. Prema još neslužbenim informacijama Šveđani nude i pomoć države pri financiranju, kako Hrvatska ne bi morala plaćati kamate. Osim toga, offset im je možda i najjača strana te su načinili čitav niz predugovora s hrvatskim tvrtkama demonstrirajući tako svoju odlučnost da njihova ponuda bude bez konkurencije u tom kompenzacijskom dijelu.

Ozbiljno tržište
Gripenove troškove sata leta Eurofighterov Typhoon može samo sanjati – prema nekim informacijama sat leta košta više od 35 tisuća eura. Ipak, taj je zrakoplov teško uspoređivati s Gripenom jer je veći, ima dva motora, duži je, teži, ima veću nosivost… – ali je s cijenom od oko 80 milijuna eura daleko skuplji od konkurencije. Prema nekim tumačenjima šanse Eurofightera rastu zbog političkog utjecaja – riječ je o zrakoplovu koji je europski projekt, a u njegovoj izradi sudjeluju četiri moćne članice Europske unije (Njemačka, Velika Britanija, Italija i Španjolska). U trenutku odluke Hrvatska će u džepu imati NATO pozivnicu pa će se politika usredotočiti na što brži i lakši ulaz u EU u čemu bi im narudžba Typhoona mogla pomoći. Detalji offset ponude europskog konzorcija nije poznat, no neslužbeno se govori o velikom ulaganju u zrakoplovnu industriju. U krugovima bliskim zrakoplovstvu kao najsuperiorniji iz ove ponude spominje se ruski MiG-29M kojeg je ruski izvoznik naveo u svojoj informativnoj ponudi. No, problem ove ponude je u tome što ovaj zrakoplov još nitko nije naručio, unatoč njegovim impresivnim prezentacijama na aero-mitinzima, ali i u tome što bi ruska ponuda morala biti daleko preko “granice isplativog” da bi joj hrvatska strana mogla podrediti zapadne političke “sugestije”. Rusi su tradicionalno zatvoreni kada je u pitanju vojna industrija, no pojavile su se tvrdnje da bi njihova konačna ponuda mogla biti fantastično jeftina, zaista ispod limita isplativnosti. Prema istim projekcijama, Rusima bi se to isplatilo jer bi onda mogli nesmetano ulagati u Hrvatsko upravo zbog offset obaveze. Naravno, u prvom je planu energetski sektor, ali i svi ostali, a neki tvrde da bi offsetom nekoliko puta mogli premašiti cijenu zrakoplova. U igri su i dvije francuske kompanije: Astrac nudi stari Mirage F1, dok Dessault Aviation nudi tek nešto noviji Mirage 2000-5. U oba slučaja upućeni tvrde da se ne radi o letjelicama o kojima bi hrvatska strana trebala iole ozbiljnije razmišljati. Atraktivan dio ponude može biti cijena – i u francuskom slučaju spominju se ponude bez naknade, ali uz obavezu nadogradnje. Čini se da ni Francuzi ne doživljavaju Hrvatsku kao ozbiljno tržište jer ni do njih novinari dosad nisu došli. Iz svega se nameće zaključak da će se u završnici ipak odlučivati između Gripena, F-16 i eventualno Typhoona, iako se zapravo radi o gotovo potpuno različitim avionima. Bude li odlučivala politika, borba će se voditi između F-16 i Typhoona, a bude li gospodarska komponenta presudna američki avion neće smetati u nadmetanju Gripena i Typhoona. U spoju cijene i offset programa Gripenu konkurencija vjerojatno neće moći ništa.