Dok talijanski Conad litru i pol gazirane vode svoje robne marke prodaje za 25 centi, najjeftinija robna marka u Hrvatskoj stoji oko 45 centi. Mineralna voda domaćih proizvođača izvan akcija rijetko se može kupiti za manje od 85 do 99 centi, dok se u Italiji usporedivi brendovi prodaju za 40 do 50 centi.

Pojedinačna boca Coca-Cole u Italiji dođe od 1,55 do 1,69 eura, u Hrvatskoj od 1,89 eura. Bezalkoholna pića u Hrvatskoj skuplja su čak 33 posto od europskog prosjeka, prema podacima Eurostata. Štoviše, čak 60 posto skuplja su nego u Italiji, 40 posto nego u Francuskoj, 30 posto nego u Austriji…

Zapanjujuće skupi

Hrvatska ima goleme zalihe vode, domaće punionice godišnje izbace stotine milijuna litara vode i sokova, no, svejedno, pića su zapanjujuće skupa. Općenito je domaća prehrambena košarica skupa i s izraženim razlikama među pojedinim skupinama proizvoda. Voće, povrće i meso su jeftiniji, dok su kruh, mlijeko, sir, ulja i jaja skuplji od prosjeka EU. No, najveća razlika bilježi se kod prerađenih prehrambenih proizvoda, koji su za četvrtinu iznad prosječnih cijena u EU, te kod bezalkoholnih pića, koja su skuplja za trećinu.

Na naše pitanje gdje od punionice do police nastaje golema razlika u cijeni, ni proizvođači ni regulator zasad nemaju precizan odgovor. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao nadležno tijelo za zaštitu od kartelnog udruživanja odgovara suzdržano. AZTN ističe da ne raspolaže podacima na temelju kojih bi mogla utvrditi razloge zbog kojih je usporedna razina cijena bezalkoholnih pića u Hrvatskoj viša od prosjeka Europske unije.

Napominje tek da iz samog pokazatelja nije moguće utvrditi uzroke navedene razlike AZTN je metodološki u pravu – Eurostat pokazuje koliko su cijene visoke, ali ne i zašto. Međutim, ostaje otvoreno pitanje zašto ni regulator koji prati tržišno natjecanje ne može ponuditi uvjerljivo objašnjenje tako velikog odstupanja. Zanimljivo je da je jedna ranija AZTN-ova analiza za 2023. godinu pokazala da marže trgovaca na bezalkoholna pića (25,9 posto) nisu među najvećima u prehrambenom sektoru. Veće marže bilježe se na kruh, konditorske proizvode te svježe voće i povrće.

Drago Munjiza, konzultant i bivši direktor trgovačkih lanaca, spremno odgovara: Skupi smo jer se cijeli sustav na to priviknuo. Tržište bezalkoholnih pića izrazito je koncentrirano, s dva dominantna igrača – Jamnicom Plus i Coca-Colom HBC Hrvatska. Te dvije tvrtke zajedno su preklani ostvarile gotovo 470 milijuna eura od oko 510 milijuna eura prihoda deset najvećih proizvođača, odnosno više od 90 posto ukupnog tržišta.

S takvim odnosom snaga nema tko pritiskati na pad cijena. Kako primjećuje Munjiza, problem traje desetljećima jer je Agrokor s Jamnicom godinama određivao referentnu razinu cijena. Iako je tržište danas nešto otvorenije, nasljeđe monopolističkog razdoblja i dalje utječe na formiranje cijena. Umjesto da ih spuste, novi su se trgovački lanci približili visoko postavljenim cijenama.

hrvatska tvrtka

U godinu dana morali su promijeniti sve – danas ih slijede i velike kompanije

ubrzana digitalizacija

Bez njih nema ni struje ni interneta: zašto su kabeli postali najvažnija infrastruktura Europe

Turizam daje svoj obol. Cijene rastu tijekom ljetne sezone, što je donekle očekivano. Problem je, međutim, što te povišene cijene često ostaju i nakon što turisti odu. Munjiza to objašnjava na sljedeći način: Ispod Eiffelova tornja mineralna voda je uvijek skupa, za očekivati je da za vrijeme sezone cijene odu gore zbog veće potražnje i troška distribucije. Kod nas je problem što jako puno sezonskih cijena ostane i nakon sezone.

Turisti su spremni platiti više, ali te povišene cijene nakon završetka sezone nastavljaju plaćati domaći kupci. Ima povremenih akcija i popusta, no promocije ne utječu na temeljnu razinu cijena. Nešto je i do navika jer postoji određena inercija u potrošačkom ponašanju koja omogućuje održavanje visokih cijena. Munjiza kaže da trgovački lanci počnu nuditi značajne akcije i stiskati dobavljače da i oni u tome sudjeluju kada krene pad potrošnje neke robe. Alarm se pali kada pad bude oko deset posto.

”Nikad nije pala potrošnja bezalkoholnih pića toliko da bi se dogovorilo o sniženju glavne cijene”, zaključuje Munjiza.

Hrvatska gospodarska komora, odnosno Grupacija proizvođača bezalkoholnih pića, dala je svoje viđenje situacije. Navode da se “cijene bezalkoholnih pića formiraju pod utjecajem troškova poslovanja i tržišnih okolnosti”. Ističu da proizvođačke cijene odražavaju ulazne troškove proizvodnje i poslovanja, dok konačna maloprodajna cijena nastaje kroz cijeli opskrbni lanac. Razlike među državama “nije moguće objasniti jednim čimbenikom”.

Posebno ističu razlike u poreznom i regulatornom okviru. Hrvatska na većinu bezalkoholnih pića primjenjuje opću stopu PDV-a od 25 posto, dok pojedine države članice za određene kategorije pića primjenjuju snižene stope. Također, u Hrvatskoj se na dio kategorije bezalkoholnih pića primjenjuje poseban porez na bezalkoholna pića, koji većina zemalja članica nema u tom obuhvatu. Na konačnu cijenu utječu i troškovi sustava gospodarenja ambalažom, logistike, distribucije i maloprodaje, navodi HGK.

PDV jest viši, no ne toliko

Iako su ovi argumenti djelomično opravdani – viši PDV i posebni porezi zasigurno doprinose višim cijenama – oni ne objašnjavaju potpuno golemu razliku. Hrvatska na flaširanu vodu primjenjuje sniženu stopu PDV-a od 13 posto, dok Njemačka primjenjuje sedam posto, a Italija 10 posto. Razlika od samo nekoliko postotnih bodova ne može objasniti zašto su cijene u Hrvatskoj i do 60 posto veće nego u Italiji. Porez na sokove je i drugdje od 19 do 22 posto, a kod nas 25 posto.

Ni proizvođači ni regulator ne osporavaju da su bezalkoholna pića u Hrvatskoj među najskupljima u Europi. Proizvođači upozoravaju na poreze, logistiku i regulatorne troškove, dok tržišni analitičari spominju koncentrirano tržište i činjenicu da domaći potrošači, unatoč prigovorima, visoke cijene uglavnom prihvaćaju. Upravo zato i nakon što inflacija uspori ili turisti odu cijene na policama teško pronalaze put prema dolje.