Mađarski MOL dužan je upravljati Inom u skladu s najboljim poslovnim interesima kompanije, a svoj udjel u Hrvatskoj tvrtki slobodan je prodati, no samo pod uvjetom da novi vlasnik preuzme njegovu poziciju u arbitražnom postupku, te sve posljedice koje iz tog postupka prozlaze.

To je sadržaj prve odluke arbitražnog vijeća u slučaju Ina/MOL koja je donesena nakon zahtjeva RH za donošenjem više privremenih mjera koje bi do isteka arbitraže MOL-u zabranile otpuštanje radnika, zatvaranje rafinerija i prodaju dionica Ine. O tom zahtjevu, kao i navodnoj presudi arbitraže, mnogo se izvještavalo u hrvatskim medijima, a ta činjenica i velika količina netočnih informacija u javnom prostoru očito je utjecala na arbitražno vijeće koje je donijelo inače neuobičajenu odluku da suprotstavljenim stranama u sporu dopusti objavu, povjerljivog dokumenta. Naime, iako je istina – kako se i pisalo – da je arbitražno vijeće odbilo zahtjeve hrvatske strane, uvjeti koji su izdani MOL-u nedvojbeno su značajni jer osiguravaju svojevrsno zadržavanje statusa quo u Ini do završetka arbitraže. Prvenstveno se to odnosi na obvezu MOL-u da upravlja Inom u skladu s najboljim poslovnim interesima kompanije.

Naime, arbitražno vijeće odbilo je izreći izričitu zabranu zatvaranja rafinerija ili otpuštanja radnika, procijenjujući kako bi na taj način zadiralo u sferu poslovnog upravljanja tvrtkom, no formulacijom o nužnosti 'upravljanja u skladu s interesima Ine' ostavilo mogućnost da naknadno svaki takav potez MOL-a procijeni, te zabrani ukoliko utvrdi da uistinu nije u interesu hrvatske kompanije. Takva mogućnost još i dobiva na važnosti nakon uvida u odluku arbitraže gdje je navedeno kako u procesu rasprave MOL ne negira kako ima planove za prodaju Ininih rafinerija', ali kako odluka o tome još nije donesena. U slučaju da mađarska tvrtka donesu odluku o zatvaranju ili prodaji neke od Ininih rafinerija, Hrvatska vlada dosad nije imala mehanizama da to zaustavi ili pravno ospori, a sad je dobila mogućnost da od arbitraže zatraži zabranu tog poteza pod argumentacijom da je to suprotno interesima Ine.

Drugi dio odluke također je dalekosežan. Iako je arbitražno vijeće odlučilo kako neće zabraniti MOL-u da slobodno raspolaže s dionicama Ine koje ima, svaki novi kupac tih dionica morao bi preuzeti MOL-ovu ulogu u sporu. Na taj način osigurano je nesmetano izvršenje presude, odnosno nadoknada štete, u slučaju da u konačnici presuda bude u korist RH, dok je s druge strane faktički MOL onemogućen u prodaji svog udjela. Naime, iako za to nema nikakvih ograničenja, tvrtka kojoj bi MOL prodao dionice morala bi, osim otkupne cijene, preuzeti i potencijalni trošak gubitka arbitraže gdje Hrvatska traži naknadu štete u iznosu od 6,5 milijardi dolara. Teško je vjerovati da postoji ijedna tvrtka na svijetu koja bi u ovom trenutku bila spremna za tako rizičan posao, pa je realno očekivati da će do daljnjega MOL ostati najveći pojedinačni dioničar Ine.